Pred čitateljem je nova zbirka izabranih pjesama Ivana Bradvice naslovljena Puna osviještenost. Oblikovana je kao osobno, duhovno i moralno svjedočanstvo. U njoj autor iz vlastitoga životnog iskustva progovara o čovjeku, vjeri, obitelji, domovini, prirodi i svakodnevici, nastojeći u jednostavnoj riječi pronaći dublji smisao postojanja.
Ove pjesme nose ton ispovijedi, molitve, opomene i zahvalnosti. Njihov je tematski raspon širok: od ljubavi, nade, istine i slobode do domoljublja, zavičaja, nasljeđa i odgovornosti prema drugima. Polazeći od običnih motiva – vode, jabuke, koraka, svijeće ili sunca – pjesnik ih pretvara u znakove unutarnje potrage, savjesti i moralne mjere.
Posebno mjesto zauzimaju pjesme posvećene Hrvatskoj, Hercegovini, vjeri i obiteljskom zajedništvu. U njima domovina nije samo prostor, nego uspomena, korijen, rana, nada i zavjet. Autorov glas pritom ostaje neposredan i smiren, usmjeren prema očuvanju onoga što smatra trajnim: riječi, vjere, obitelji, naroda, prirode i dobrote.
U ovoj se pjesničkoj cjelini jasno osjeća autorova potreba da riječ ne bude samo izraz, nego i svjedok. Ona je za njega trag unutarnjeg promišljanja, moralnog stava i životnog iskustva. Stoga se pojedine pjesme mogu čitati i kao kratke meditacije o čovjekovu mjestu u svijetu: o njegovoj odgovornosti pred drugima, pred prirodom, pred naslijeđem i pred vlastitom savješću.
Zbirka se može čitati i kao duhovni dnevnik čovjeka koji promatra život kao dar, obvezu i put. U tom se pogledu Puna osviještenost ne zaustavlja na osobnom iskustvu, nego ga širi prema općim pitanjima smisla, odgovornosti, ljubavi, prolaznosti i vječnosti, napisala je u predgovoru Dr. sc. Željka Lovrenčić.
Ivan Bradvica je prvim zaveslajima književnim vodama zaplovio kroz poetske valove misaonih brzaca, zapjenjene metaforama, prijetećih virova neizbrušenosti i nedorečenosti stihovlja koje zuri umirujućim bonacama. Nakon više okušaja pjesnikovanja, svoje je zbirke počeo osnaživati mudroslovicama, koje najdublje tajne života ozrcale (i „osrcale“) u najkraćim aforističkim biserima, i te su maštovite uknjižene simbioze stiha i mudrosnica nudile čitatelju dvojstvo slavina/česmi poetskog napoja i duhovnog naboja. Slijedilo je objavljivanje deset zbirki osebujnih, autorski prepoznatljivih, naslovljenih osmislica, zapisavši ih više od četrnaest tisuća, da bi nakon dvadeset tiskanih naslova autor odlučio odraditi malu Inventaru svoga lirskog stvaralaštva i prirediti zasebne izbore pjesama i aforizama.
I evo nam u rukama izabranih Ivanovih stihova, s odabrana 63 abecednim redom posložena pjesmotvora za koje autor smatra da najbolje omeđuju prostore njegova poetskog kozmosa. Zbirka okuplja pjesme koje odišu životom, prirodom, vjerom, nadom, ljubavlju, prolaznošću, domovinom, tradicijom… očvršćujući temeljne ljudske i moralne vrijednosti. Autor često razmišlja o smislu života, dobroti, slobodi, uljudbi, toleranciji, strpljivosti, obitelji, potomstvu, odgovornosti i odnosu čovjeka prema Bogu i zajednici. Stihovi su kratki, jednostavni, često i jednorječni, refleksivni, često uvijeni u akademsko ruho, i prožeti optimizmom te pozivaju na poštovanje života. To su male molitve za ljubav, mir i sreću u treptajima vječnosti, kao sto je primjerice bogobojazna pjesma “Zahvala”. U pjesmi “Vječni temelj” Ide i korak više te Deset Božjih zapovijedi nadopunjuje s pet svojih ne bi li ljudi živjeli humanije iskrenije, poštenje…, napisao je Mladen Vuković.