Književna inventura splitske autorice i naše članice dr. Zdenke Čorkalo za 2024. godinu iznimno je neobična i rekordna – gotovo je nemoguće naći pisca koji je tijekom jedne kalendarske godine objavio čak tri romana, kao što je pošlo za perom toj umirovljenoj splitskoj liječnici kojoj su prošle 2024. godine, u izdanju splitskog ogranka Matice hrvatske, tiskana tri nova naslova: Cvjetko, Dom i Otok. Tako je u proteklih 30 godina ta spisateljica objavila ukupno 20 knjiga proze.
Riječ je o tri kratka romana koji u dvadesetak poglavlja donose zanimljive priče o sudbinama malog čovjeka u priobalnim mjestima, kroz sudbine više naraštaja jedne obitelji autorica povezuje i naše otoke, dalmatinsku zagoru i cijelu Hrvatsku, svoje junake psihološki vješto portretira, poput klupka zamršeni se životni usudi i slučajevi u pitkom i čitkom pripovjedačkom stilu polako odmotavaju do poučnih završetaka s humanim porukama, a aktualne storije su umotane u mudroslovni i gotovo aforistički izričaj.
Roman Cvjetko je priča o profesorici hrvatskog jezika u metropoli koja se natječe za posao u jednoj gimnaziji u dalmatinskom gradu, i tri puta je odbija komisija. I tada autorica uzima pero i polako otkriva psihološke likove svih troje članova komisije, njihove postupke i argumente za nezapošljavanje, o u tom herbariju ljudskih duša doznajemo tragičnu priču iz Domovinskog rata.
Roman Dom je također suvremena obiteljska priča o staračkom domu čije konce Zdenka umješno zapliće i odmotava potičući čitatelja na promišljanja o vječnoj temi međugeneracijskih odnosa, međusobnog razumijevanja, poštivanja i zahvalnosti djece za sva materijalna i duhovna dobra koja će naslijediti od svojih roditelja.
U romanu Otok spisateljica opisuje jednu patrijarhalnu obitelj u kojoj otac gastarbajter ipak ne pridonosi probitku svoje obitelji pa o njoj mari majka te mladi Antiša iz ‘vlaškog’ mjesta Otok odlazi mekšu koricu kruha naći radeći na otoku, gdje se sudara sa zidom partijskih moćnika, ali kroz životno trnje i s tvrdom vjerom sve se pobjeđuje slomom totalitarnog režima i dolaskom slobode i demokracije.
‘Poslije čitanja ove divne, tople, ljudske produhovljene proze osjećam se boljim čovjekom. Takvu nam radost i možemo reći svečanost duše može omogućiti samo dobar pisac. Gospođa dr. Zdenka Čorkalo je osoba koji voli ljude, ona se na sebi svojstven način raduje i pati zajedno s njima, a empatija prema ljudima, uza sve njihove mane i slabosti, pršti iz njezine proze poput Nijagarina slapa, pa nam i na takav način vraća vjeru u čovjeka – i na tome joj hvala!’, zapisao je o njezinim romanima Vanja Mladina.
