Ljerka Lukić (Živinice, 1962.) prve literarne sastave objavljuje u Slavujku, listu osnovnih škola živiničke općine. U osnovnim školama i gimnaziji bila je vodeća članica recitatorskih i dramskih sekcija. Sedam godina se aktivno bavila recitiranjem i glumom u živiničkom Radničkom amaterskom pozorištu Konjuh. Na Festivalu amaterskih kazališta Bosne i Hercegovine (Ključ i Tešanj, 1981.) nagrađena je za Najbolju žensku glavnu ulogu (Emilija, Magle Nedima Omerbegovića, redatelj Zoran Ristović iz Zenice). Poslije je bila zapažena članica Dramskog studija pri Narodnom pozorištu Tuzla (Helena, San ljetnje noći Williama Shakespearea). Glumila je i u profesionalnim predstavama tuzlanskog Kazališta.
Od djetinjstva proučava bosanskohercegovačku kulturologiju. Bavi se folkloristikom (vez i kreiranje odjeće na osnovici zavičajnih narodnih nošnji).
Diplomirala je prosječnom ocjenom deset na Odsjeku za srpskohrvatski-hrvatskosrpski jezik i jugoslovenske književnosti na Pedagoškoj akademiji u Tuzli (1983.), gdje je tijekom druge godine studija bila demonstratorica i asistentica za kolegije: Opšta psihologija i Dječija i pedagoška psihologija. Bila je članica Savjeta Univerziteta u Tuzli. Za iznimni postignuti uspjeh (najbolji student Pedagoške akademije od osnutka i jedan od najboljih studenata Univerziteta u Tuzli) nagrađena je Zlatnom značkom tuzlanskog Univerziteta (1983.), te specijalnom Nagradom – nazočnost Međunarodnom seminaru University Today (Sveučilište danas) u Dubrovniku (koju je realizirala u ljeto 1984.) gdje je predstavljala studente tuzlanskog Sveučilišta.
Diplomirala je odličnom ocjenom na Odsjeku hrvatski ili srpski jezik (sa slovenskim i makedonskim) i jugoslavenske književnosti (sa svjetskom) na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (1986.). Predavala je u Srednjoškolskom centru u Živinicama.
Magistrirala je odličnom ocjenom Društveno-humanističke znanosti iz područja filologije (Književnost bosanskohercegovačkih franjevaca) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1992.) uz mentorstvo akademika Miroslava Šicela.
Usavršavala engleski jezik u školi Greenwich gdje je izvela svoju monodramu Sjećanje (London, Velika Britanija, ožujak 1992.).
Tijekom Domovinskoga rata živjela je u Živinicama.
Preselila se u Zagreb (4. srpanj 1994.), gdje je radila kao lektorica i urednica Biltena Hrvatskog caritasa. Preseljava se u Kanadu (15. ožujak 1995.) i nastanjuje u Torontu, gdje nastavlja studirati engleski jezik. Radi u nastavi s punoljetnim useljenicima.
Piše poeziju, prozu i publicistiku na hrvatskom i engleskom. Objavljena joj je prva zbirka pjesništva Snoviđenje (Toronto 2002.). Objavila je dvojezično manju zbirku pjesništva ART BAR CULTURE (Toronto 2005.) za potrebe svog nastupa u okviru predstavljanja sjevernoameričke poezije (Art Bar Poetry Reading Series) na Sceni Victory Café u Torontu gdje je uspješno zastupala hrvatsko i bosanskohercegovačko pjesništvo 22. studenog 2005. Radovi su joj objavljeni na sedam stranih jezika. Imala je uspješne folkloristične izložbe (zavičajno tkanje, keranje, vez), recitale i književno-monodramske večeri u domovini i dijaspori.
Također objavljeno na hrvatskom:
Sjećanje (monodrama-memoar, 2014.)
Ružica (poezija, 2021.)
Zavičaj (eseji, članci, osvrti, fotografije, 2022.)