Ivan Volić (Nova Bila, 1. kolovoza 1996.) završio je Studij novinarstva i hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Do sada je objavio dvije zbirke pjesama: Sedamnaest osvita (2015.) i Prostori sebe (2018.). Jedan je od osnivača Kluba studenata hrvatskoga jezika i književnosti „Franjo Milićević“ s kojim je aktivno sudjelovao u radu Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne. Aktivni je član Hrvatskoga kulturnoga društva Napredak Travnik i voditelj Kluba čitanja Gradske knjižnice u Novom Travniku.
IZBOR IZ DJELA
Nikada nismo zajedno čitali
Nakon svega,
to je poraz.
Tada sam umislio
da strojevi kupe
suhe snopove žita,
a dan prije
Balašević je najavio
koncert u Sarajevu.
Sva simbolika
zakržljalog proljeća
i oslikanih ruku
još uvijek je
na prekrivačima kauča.
Još uvijek se
kroz moj prozor
povremeno formiraju
vojvođanski sokaci.
I dalje tražim nešto tvoje,
vjerujući da postoji –
iako nikada nismo zajedno čitali.
ODJECI
Tražeći intimni komentar na proživljena iskustva i opažaje, Volić otkriva različite prostore sebe koji se podjednako isprepliću i razdvajaju kroz privlačnu dinamiku nedorečenosti koja će, moguće, postati njegov prepoznatljiv pjesnički potpis. Upravo je temeljem uočavanja tih prostora zbirka podijeljena u četiri ciklusa, ne toliko na tematskome principu, koliko na promišljanju o odnosima koje lirski subjekt uspostavlja naspram određenih fenomena. Primjetno je tako da u prva dva ciklusa dominira ljubavna tematika, no ono što ih ponajviše definira jest način na koji se iskustvo ljubavi tretira: ponajprije još kao živa, svježa, često bolna uspomena, u kojoj je konkretiziran objekt čežnje, a zatim samo kao sjetno prisjećanje na ideju ljubavi u kojemu pokatkad ironija proplamsava kao obrambeni mehanizam (ulomak iz recenzije u zbirci Prostori sebe).
Tina Laco