Lujo Medvidović (Lokvičići, 17. listopada 1950. – Osijek, 4. siječnja 2013.).Osnovnu školu završio je u Krivodolu, gimnaziju i Pravni fakultet u Splitu, a pravne znanosti magistrirao na Pravnom fakultetu u Osijeku, gdje je živio i radio u odvjetništvu.
Bio je član Društva hrvatskih književnika. Uvršten je u više antologija. Prema njegovim su tekstovima snimljena dva dokumentarna filma („Baranjska krv“ i „Križ na biljskoj cesti“). Bio je urednik više knjiga.
Pokopan je na Centralnom groblju u Osijeku.
Objavljena djela
Pjesme,pjesme, Privlaka, 1983.
Nesnivana java, pjesme, Privlaka, 1984.
Bezimena s Drave,pjesme, Čepin, 1986.
Pehar ljubavi, pjesme, Čepin, 1988.
Sretno sunce, pjesme, Osijek, 1989.
Biserna lipa – sveti čuvar sudbine, pjesme, Osijek, 1993.
Bolni Baranjski antibarbarus, ogledi, Osijek, 1994.
Svjetlost maslačka, pjesme, Osijek, 1995.
Okopnit će snjegovi što još nisu pali, pjesme, audiokaseta recitala pjesama, Osijek, 1995., 21999.
Hrvatska sonetom, pjesme, Osijek, 1996.
Zatočenik riječi na sonetnoj stazi, pjesme, Vinkovci, 1997.
Vukovarski križ, pjesme, Vinkovci, 1998., 21998., 31999.;4Rijeka, 2005.
Miris tamarisa, pjesme, Osijek, 1999., 22009.
Šutim svoju muku, pjesme, Osijek, 2000.
Lokvičke bure i mirisi, pjesme, Lokvičići, 2000.
Bosutanje života, pjesme, Vinkovci, 2000.
Radost raskovanih ruku, pjesme, Osijek, 2001.
Radost raskovanih ruku – Vijenac sonetnih vijenaca, Vinkovci – Osijek, 2001.
Radost raskovanih ruku – Vrtanj magistralnih soneta, Osijek, 2002.
Radost raskovanih ruku – Vijenac sonetnih vijenaca, II., bibliofilsko izdanje, Osijek, 2003.
Žensko lice Boga, pjesme, Zagreb, 2004.,22005.
Puti širine jarma i ojice, pjesme, Podstrana, 2005.; 2Zagreb, 2010.
Sretno sunce, Osijek, 2007.
Dom prepelica, pjesme, Zagreb, 2007.
Kornatske ruže, Zagreb, 2008.
Castus i pravda, roman, Zagreb, 2009.