Zdenka Čavić je rođena u Koprivnici. U rodnom gradu provela je djetinjstvo i mladost. Tu je pohađala osnovnu školu i opću gimnaziju. Fakultet je završila u Zagrebu, stekla akademsku titulu (mr. oec.), a potom i diplomu međunarodnog Centra IVORA, za kompjuterski grafički dizajn u Varaždinu.
Vratila se u Koprivnicu, gdje i danas živi i radi. Nisu joj strana tuzemna i inozemna putovanja, s kojih utiske i dojmove pretače u stihove i prozu. Sama ilustrira objavljene knjige. Članica je Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Hrvatskog sabora kulture, Varaždinskog književnog društva, Udruge za promicanje kulture Kvaka, Zagreb i KUD-a Podravka.
Česta je sudionica književnih manifestacija i programa vezanih uz književnost. Piše na štokavskom jeziku i kajkavskom idiomu. Pjesme i proza objavljivane su joj u svim relevantnim zbornicima recitala u Hrvatskoj, u književnim časopisima, kao i na pojedinim hrvatskim i međunarodnim književnim portalima.
Uz niz priznanja, primila je i nekoliko zapaženih nagrada. Objavila je do sad šest knjiga.
BIBLIOGRAFIJA
- Kaj vu meni, kajkavska poezija 2015. g. (recenzija Maja Kušenić Gjerek)
- Dotaknuti srcem, lirika o gradovima i prijateljstvu 2016. g. (recenzija Maja Kušenić Gjerek)
- Cipele od senja, kajkavska poezija 2018. g. (recenzija Božica Jelušić)
- Niska crnih bisera, kratke priče 2019. g. (osvrt Miroslav Mićanović)
- Zaprpreni kaj, kajkavska poezija 2020. g. (recenzija Branka Jakupec, urednik Ernest Fišer,)
- Pročitaj poruku, roman za mlade 2021. g. (urednica Sonja Smolec)
Objave u književnim časopisima i zajedničkim zbirkama:
OSVIT – časopis za književnost, kulturu i društvene teme DHK Herceg Bosne (2020. g., 2021. g.)
Srce na dlanu, Zavičajna zipka, zajedničke zbirke poezije članova Kud-a Podravka 2019. g., 2021. g.
Zbornik članova Varaždinskog književnog društva (2020.g., 2021.g.)
Zbornik Hrvatskog sabora kulture (2016. g. – 2020.g u objavi.)
Objavljuje na književnim portalima: ZiN Daily, Kvaka i Anna Lit.
Višekratno objavljivana (2015. g. – 2021. g.) u zbornicima recitala: Kaj v Zelini, (2017. g. trodnevna manifestacija dobila ime po njenoj pjesmi Cvetje od mraza), Draga domača rieč, Recital kajkavske poezije Krapina, (2019. g. posebna nagrada za poticanje pisanja kajkavštine i očuvanja traga izgubljenih vrijednost), Senje i meteori, Vrelo nadahnuća, Pod murvu na krče, (2020. g., 2021., nagrada za igrokaze), Božo Hlastec, i mnogo drugih recitala poezije u Hrvatskoj.
IZBOR IZ DJELA
Stranci
(ulomak)
„Nitko ne može postati veći stranac od osobe koju si u prošlosti volio“. Remarque je to jednom prilikom rekao sjetivši se kako je žarko ljubio i kako je ta ljubav neslavno završila.
I baš je mislio koliko istine ima u tim njegovim riječima. I njemu je iznenadna ljubav svijet okrenula na glavačke. Nikad nije volio da itko dovodi u pitanje njegove ideale, ugrožava ciljeve i planove koje je želio ostvariti, a onda je upoznao nju koja se usudila dovesti u pitanje njegov način života i životne vrijednosti. Pojavila se kao meteor i zasjala na njegovom nebu. Bila je prpošna i neukrotiva. To ga je intrigiralo, poželio ju je osvojiti još tamo u gradskoj kavani.
„Da, zašto ne“, rekla mu je kad su dva tjedna kasnije sreli u gradu, gotovo na istom mjestu. Njihovo se druženje ubrzo pretvorilo u ljubavni zanos pun strasti. Ludo su se voljeli i još luđe svađali naoko bez razloga. Uvijek mu je morala objašnjavati zašto je nešto napravila ovako, a ne onako, zašto se glasno smije kad je raspoložena i zašto preglasno svira muzika dok on u svojoj sobi pokušava nešto pisati. Ogolili su se naglo i neporezno, nesvjesni razlika koje su u početku bile interesantne, no kasnije prerasle u prepreke koje su sve više podizale zidove među njima. Nakon godinu dana, izgorjeli su do pepela.
Neka sjećanja ostaju, mada bi ih ona najradije izbrisala. Još se uvijek sjećala koji je broj cipela nosio i koju boju košulje je najviše volio. Nitko ni prije ni poslije njega nije imao tako istančan ukus za odijevanje, a niti bi tako nehajno rekao: „Zbogom, draga moja, gotovo je s nama, odlazim“.
ODJECI
O svemu što piše, Zdenka Čavić ozbiljno razmišlja – o ljubavi, smislu postojanja, prolaznosti i njenoj krhkoj ljepoti, ali i strogim i veličanstvenim dverima Vječnosti, u koju su pozvani odabrani, ali bez protekcije i ne preko reda, kako kaže u jednoj pjesmi, već samo po pravednim djelima i dobroti srca, koje je sačuvalo dječju čistoću, ili, drugim riječima, po Kristovoj neporecivoj Riječi, o rajskoj istini i ljubavi, zbog koje je, za nas, iskrvario na križu.
Nije li to dragi, nepoznati čitatelju, naš najveći grijeh, kad malo dublje promislimo – što usprkos svemu darovanom , ipak nismo znali biti sretni, radosni i zahvalni na čudu života, poput djece, i ne rastužujemo li svog Stvoritelja upravo time najviše. Ovo zapravo nije pitanje, već sjetna konstatacija pjesnikinje, koja, evo, sanjari nad stihovima svoje nove Sestre po bijeloj krvi pjesnika, ili božanskom mlijeku istog nadahnuća, koje nam, bez razloga, ali s beskrajnom ljubavlju, darovao Bog, najveća ljubav.
Maje Kušenić Gjerek
Zdenka prepoznaje ljepotu u čipki gradova, ali i na sasvim neočekivanim mjestima, tamo gdje je rub rasparan od vremena, što samo svjedoči o njenoj nadarenosti. Želi nas podsjetiti zašto se ti gradovi u kolektivnoj svijesti čovječanstva, ili nekog kraja, smatraju osobitima i lijepima. Začiniti ih unikatnošću vlastitih dojmova, koji su je i nagnali da o ovoj univerzalnoj pjesničkoj temi zapjeva na svoj način. Tu ljubav prema gradovima prožela je izuzetnim pa i nadzemaljski sjajnim svjetlima, a koja su, ne zaboravimo, poput osvijetljenih brodova u noći, čija su jedra u zvijezdama.
Maje Kušenić Gjerek
Zbirka poezije Zdenke Čavić zaokružila je 2018. godinu – europsku godinu kulturne baštine – upravo baštineći kajkavski, koprivnički, dijalekt. Intimna poezija autorice povest će čitatelje na put u djetinjstvo s nostalgičnim osvrtom. Lepršavost i sanjivost stihova upotpunjuju akvareli slikarice Marije Stipan, također članice velike obitelji Hrvatskog sabora kulture.
Hrvatski sabor Kulture – Nakladnik knjige