Vlatko Majić(Vitina, Ljubuški, 26. kolovoza 1956.). Završio klasičnu gimnaziju i studij književnosti. Profesor hrvatskoga jezika i diplomirani knjižničar. Radio je u osnovnim i srednjim školama kao profesor hrvatskoga jezika i književnosti u Zagrebu, Zadru i Pagu, završio je i knjižničarstvo, a bio je i ravnatelj Gradske knjižnice u Pagu.
Nagrade: Republička nagrada na Trebinjskim večerima poezije, Godišnja nagrada Riječkoga književnoga i naučnoga društva, nagrada Alpe-Adria (Treviso), nagrada fra Martin Nedić. Predsjednik je Ogranka Matice hrvatske u Pagu i predsjednik Ogranka Društva hrvatskih književnika u Zadru. Stvaralaštvo mu je prevođeno na engleski, njemački, francuski, talijanski, albanski i slovenski jezik. Uvršten u antologije i zbornike: Grana koja maše(1988.), Moreplovi (1990.), Sunce(1991.),Plovidba(1992.), Nad zgarištima zvijezde(1993.), Autobiografski Zagreb(1994.), Nisam mrtav samo sam zemlju zagrlio(1995.), Haiku iz rata(1995.), Haiku zbornik(1999.),Hvatanje sjenke vjetra(1999.), Otvoreni put(1999.), Pobratimstvo lica u svemiru(2000.), Jezik i hrid(2005.), Kroz moje oko (2005.), Izbor pjesama hrvatskih pisaca za djecu u BiH(2005.), Samoborski haiku susreti(2006. – 2010.), Vedri Vidra(2008.), Hvaljen budi, Gospodine moj(2009.), Trenutak proze, hrvatska kratka priča(2010.), Ljubuški pjesnički zbornik.
U mirovini je. Živi u Pagu.
Objavljena djela
Glazba češlja, pjesme, Sarajevo, 1982.
Pjevač pod zemljom, pjesme, Rijeka, 1987.
Kairos, pjesme, Zagreb, 1989.
Jezičak, pjesme, Rijeka, 1991.
Najviše je plave boje, pjesme za djecu, Zagreb, 1992.
Kad srce brodi, pjesničko-grafička mapa (s J. Martinkom), Zagreb, 1992., 2Zadar, 2017.
Vrijeme soli, pjesme/proza, Senj, 1996.
Krila nad vodom, pjesme, Zadar, 2006.
Kad srce brodi/Che navighi il cuore, 2017.
Obeščašćivač, Zadar, 2017.
Vinožito, pjesme, Slavonski Brod – Mostar, 2020.