Marijan Mandić rođen je 11. studenoga 1964. godine u Mostaru.
Osnovnu školu završio je u Prigrađanima i u Potocima, Srednju
prometnu školu u Mostaru, a Filozofski fakultet, Odsjek za povijest,
u Sarajevu.
Do Domovinskoga rata radi kao srednjoškolski profesor u
Elektrotehničkoj, Građevinskoj, Ekonomskoj i Prometnoj školi u
Mostaru.
Domovinski rat (1991. – 1995.) provodi u obavljanju različitih
dužnosti, zbog čega je odlikovan odličjima Republike Hrvatske:
Redom hrvatskoga trolista, Redom hrvatskoga križa, Spomenicom
Domovinskoga rata te medaljama Ljeto ’95. i Oluja ’95. Teže je ranjen
u siječnju 1993. godine, zbog čega nosi trajnu invalidnost.
Do sada je objavio:
Bljesak nade na mom otoku (Split, 1994.),
Krvava bjelopoljska poljana (Mostar, 1996.),
Ljetopis borbi i nada (Mostar, 1997.),
Plamen iznad bugojanskih šuma (Mostar, 1998.),
Lutalica (Mostar, 2010.),
Lipe mostarske (Mostar, 2018.),
Tranzicija (Mostar, 2020.),
Vojnik u pet odora (Mostar, 2021.),
Ideologija (Mostar, 2022.)
U rukopisu ima još nekoliko pripremljenih romana.
Marijana Mandića uskoro očekuje obrana doktorata na Fakultetu hrvatskih studija u Zagrebu, a tema je razdoblje 19. i 20. stoljeća.
Mandić živi i stvara u Mostaru.