Jozefina Pranjić (rođ. Jurić), 1940. u Busovači, gdje je završila osnovnu školu i realnu gimnaziju. Radni odnos zasnovala je 1957. u Šumskoj upravi Busovača, a 1961. prelazi u Službu društvenog knjivgovodstva. Premještaj u Sarajevo dobila je 1963. gdje je živjela i radila sve do početka rata 1992. Od 2001 živi u Mostaru.
Prvu pjesmu Za rastanak napisala je svojoj učiteljici. Prepoznaje Božji dar, pisanje pjesama i nastavlja pisati za svoju dušu u rijetkim slobodnim trenutcima. Pjesme pisane do rata uništene su sa svom imovinom. To Jozefinu ne obeshrabruje nego joj daje poticaj da i dalje stvara. Trenutno je u mirovini.
DJELA: Pjesma je moj mir, Mostar, 2007.;