Nakon digitalnog izdanja na portalu digitalne-knjige.com, Udruga hrvatskih aforista i humorista objavila je i tiskano izdanje knjige “Zvijezde nas gledaju s neba”, Zbornik hrvatskih i poljskih aforista, koji je priredio Ivo Mijo Andrić, autor već pet dvonacionalnih aforističkih zbornika. U ovom šestom zastupljeno je ukupno 154 autor(ic)a, među kojima je i petero članova našeg DHKHB: Ivan Bradvica, Danko Ivšinović, Miljenka Koštro, Frano Vukoja, Ivica Kesić i Mladen Vuković. Uvršteno je i niz autora koji su rođeni u BiH, od kojih su neki preminuli: Ivo Mijo Andrić, Ivica Marko Blažević, Jandre Drmić, Abdurahman Halilović Ahil, Savo Ilić, Jakov Ivandić, Ivan Katić, Zdravko Kurnik, Srećko Lazari, Nedjeljko Nedić, Jozo Nikolić, Luka Tomić…
Uz priređivačev predgovor, pogovore zborniku napisali su Andrzej Majewski, Mladen Vuković i Aleksandar Čotruć. Evo dijela teksta Mladena Vukovića.
MIRISI POLJSKOG I HRVATSKOG AFORIZMA
Hrvatsku i Poljsku vežu duboke povijesne veze. Iako je Poljska po površini pet i pol puta veća i ima deset puta više stanovnika, te su dvije republike slične: obje su i pomorske i kontinentalne, danas članice EU i NATO saveza, u njima žive pretežito katolici, Poljaci rado ljetuju na Jadranu… Iz južnih krajeva Poljske, koju hrvatski povjesničari zovu i Bijelom Hrvatskom, prije trinaestak stoljeća krenula su hrvatska plemena k Jadranu, gdje i danas žive. Neki su hrvatski sinovi, potjerani u ratove za tuđe zastave, prije stotinjak godina položili svoje kosti po galicijskim poljima i brdima. Možda nisu slučajno u hrvatskom i poljskom grbu samo bijela i crvena boja
Posebno su ojačale međunacionalne veze između hrvatskog i poljskog naroda u posljednjih pola stoljeća. Slavna novovalna rock grupa Azra 1981. objavila je pjesmu Poljska u mome srcu kao hrvatska podrška sindikalnom pokretu Solidarnost i buntu gdanjskih brodograditelja. Tri godina ranije za papu je izabran prvi put Poljak, Karol Wojtyła, veliki prijatelj Hrvatske, danas sveti Ivan Pavao II. koji je triput hodočastio u Hrvatsku pa su mu brojni pjesnici posvetili pjesme koje je Petar Vulić objavio u zborniku Sveti otac papa Ivan Pavao II. (Split, 1996.), a ta bi pjesmarica u čast i zahvalnost novom svecu tri desetljeća kasnije bila nekoliko puta obimnija.
Plodne su i hrvatsko-poljske književne veze. Hrvatska narodna balada Asanaginica, prvi put tiskana 1774., sedam je puta prepjevana na poljski jezik. Prijevodi poljskih književnika počinju se od 1881. objavljivati u hrvatskim književnim časopisima. Poljsko-hrvatski rječnik priredili su Milan Moguš i Neda Pintarić (Zagreb, 2002.). Prije šezdesetak godina hrvatski su čitatelji upoznali i klasike poljske satire, zahvaljujući prevoditelju Đorđu Šauli, tiskana je vrijedna knjiga Poljska satira (Zagreb, 1964.) u kojoj je priređivač Zygmunt Stoberski izabrao desetero autora aforizama i poetskih fraszki. Od tada se i Lecovi aforizmi počinju objavljivati u hrvatskim humorističkim listovima, ili na predzadnjim zabavnim i enigmatskim stranicama gdje se mogla proturiti pokoja britka misao u kojoj dežurni cenzor nije prepoznao što je pisca htio reći. Stanisław Jerzy Lec, kralj suvremenog (istočno)europskog aforizma, bio je najsnažniji akcelerator koji je ubrzao puls i satiričku žaoku hrvatske aforistike koja sljedećih desetljeća doživljava svoj procvat. Tako su Poljaci imali Leca, a Hrvati Krkleca.
I evo novog mosta između hrvatske i poljske satirične književnosti, mosta koji gradi neimar riječi Ivo Mijo Andrić, uz pripomoć vodećeg srpskog aforista Aleksandra Čotrića, koji je objavio antologiju poljskog aforizma Poljski put (Beograd, 2019.) u kojoj je na 560 stranica uvrstio 163 autora, među njima četvoricu nobelovaca. Iako aforističko korijenje i u poljskoj i u hrvatskoj književnosti nalazimo već u 16. stoljeću, Andrić se u svom duologiji odlučio uvrstiti po 77 autora s obiju strana (udaljene) granice koji su pisali aforizme i slične kratke diskurse u proteklih stoljeće i pol, od najstarijeg Aleksandera Fredra (1793. – 1876.) do Filipa Karačića (1991.). Tako je lakše pratljiv put aforizma koji je rastao od poučnih, refleksivnih i mudroslovnih ozračja do aktualnih uzleta konkretnih satiričnih uboda u licemjerne obrazine društva. (…)
Uskoro će biti objavljen i knjiga “Otisci vedrine” u kojoj je uvršteno po 46 hrvatskih i čeških aforist(ic)a, među kojima je i većina gore spomenutih autora.