Stjepan Čuić (Bukovica, Tomislavgrad, 1. travnja 1945. – Zagreb, 25. veljače 2026.). Školovao se u Osijeku, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je ruski jezik i književnost te jugoslavistiku. Bio je glavni urednik tjednika Tlo, lektor hrvatskoga jezika u Bambergu, pisao kolumne u Vjesniku, Slobodnoj Dalmaciji i dr., bio je glavni urednik Trećega programa Hrvatskoga radija, voditelj Tribine DHK, dopredsjednik i predsjednik Društva hrvatskih književnika, član i jedan od utemeljitelja Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Prevodio je s ruskoga jezika (Puškin, Zinovjev). Roman Orden 1981. izazvao je burnu reakciju tadašnje vlasti, a 1983. zabranjena je izvedba kazališne adaptacije toga romana uoči same premijere. Roman Orden preveden je na njemački jezik (Zagreb – Bamberg, 1991). Zastupljen je u antologiji Sodobna hrvaška noveleta (Maribor, 1974.) i Antologiji hrvatske fantastične proze i slikarstva (Zagreb, 1975.). Osim toga Stjepan Čuić, odnosno njegovo stvaralaštvo je zastupljeno i u mnogim drugim antologijama i leksikonima te u čitankama u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Književne nagrade: Sedam sekretara SKOJ-a, nagrada lista Mladost, nagrada Večernjega lista za kratku priču (1975. i 2010.) i nagrada Zijo Dizdarević. Dobio je Nagradu grada Zagreba za životno djelo (2021.), a 2025. Medaljon Općine Tomislavgrad.
O stvaralaštvu Stjepana Čuića pisali su eminentni književni povjesničari, antologičari, kritičari i znanstvenici, među kojima su: Aleksandar Ilić, Božidar Petrač, Dražen Karaman, Igor Mandić, Ivan Lovrenović, Slobodan Prosperov Novak i drugi. Književna djela Stjepana Čuića registrirana su u svim novijim književno-povijesnim pregledima hrvatske književnosti.
Objavljena djela
Iza bregova, Osijek, 1965.
Staljinova slika i druge priče, Zagreb, 1971.,21975., 31995., 42006.
Tridesetogodišnje priče, Zagreb, 1979., 22006.
Dnevnik po novome kalendaru, roman, Zagreb, 1980.
Orden, roman, Zagreb, 1981., 21990., 32007.
Tajnoviti ponor, roman za mladež, Zagreb, 1981., 21995., 32006.
Pripovijetke, Sarajevo, 1985.
Otok, grafička mapa (suautor V. Nevjestić), Pariz, 1989.
Abeceda licemjerja, politički eseji i komentari, Zagreb 1992.
Lule mira, politički eseji i komentari, 1994.
Presretač, priče, 1996.
Tumač vlasti, kolumne, 2008.
Čuvar srpa i čekića, pripovijetke, 2014.