Vlado Domazet (Garevac, Modriča, BIH, O3.01.1962.). Branitelj je HVO-a i HV-a. Nakon ratnih događanja u Bosanskoj Posavini seli se u Istru gdje radi u Policijskoj upravi Pula, zatim u Poreču kao i u PN-u USKOK Rijeka. U svom dosadašnjem pisanju posebnu pažnju pridaje svom rodnom Garevcu i Bosanskoj Posavini. Ono što ga posebno motivira za istraživanja i pisanja su kultura, običaji, izvorne narodne nošnje i život na salašima Hrvata Bunjevaca i Hrvata Šokaca u Vojvodini, za koje je napisao više pjesama, kratkih priča što je vrlo često zastupljeno u njegovom stvaranju pisane riječi. Do sada je zastupljen u više europskih zemalja sa svojim pjesmama i kratkim pričama u oko šezdesetak Zrornika. Dobitnik je plakete „Meho Puzić” za pjesmu „Pokrijte je ove noći”, srebrne plakete za pjesmu „Mostovima do sigurne luke” u Sarajevu. Posebna za istaknuti je nagrada ustanovljena po hrvatskom književniku Stanislavu Prepreku u Novom Sadu 2024. godine za kratku priču „Biser s Dunava“. Autor je pjesme „Garevo moje“, koja je postala svojevrsna himna mjesta Garevca, koju je uglazbio svećenik Marko Stanušić iz Garevca, a otpjevao poznati izvođač narodnih pjesama iz Posavine i Zagreba Ivan Martić Ivica. Uvršten je u Leksikon hrvatskih pisaca bosanske Posavine. Za vrijeme ratnih događanja obnašao je dužnosti zapovjednika vojne i civilne policije kao i u RH voditelja prometne policije u tijeku vojno redarstvenih akcija.
Živi u Poreču.
Objavljena djela
Kad svibanj utihne, roman, 2018.
Jesen u Garevcu, roman, 2022.
Tajna odžačkih polja, roman, 2023.
Od Garevca do Tavankuta, pjesme, 2024.
Duša od kristala, pjesme, 2025.
Dječak s obale rijeke Save, roman, 2026.