Tomislav Domović dobitnik nagrade Antun Branko Šimić

Upravni odbor Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne je na svojoj sjednici 8. travnja 2025. godine, a na temelju prijedloga Prosudbenog povjerenstva za dodjelu Godišnje književne nagrade „Antun Branko Šimić“ usvojio

 

ODLUKU

o dodjeli Godišnje književne Nagrade „Antun Branko Šimić“

 

I.

Godišnju nagradu „Antun Branko Šimić“ dobiva Tomislav Domović za poetsku knjigu naslovljenu Slava, koju je 2024. godine objavilo poduzeće Vjetrokaz iz Zagreba.

 

II.

Nagrada će se dodijeliti na svečanoj akademiji u čast Antunu Branku i Stanislavu Šimiću na 62. Šimićevim susretima u Drinovcima, u petak 9. svibnja 2025.

 

OBRAZLOŽENJE

Prosudbeno povjerenstvo sačinilo je Izvješće koje je sastavni dio ove Odluke:

Na temelju Odluke Upravnoga odbora Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne od 10. siječnja 2025. raspisan je natječaj za dodjelu godišnje Nagrade DHK HB Antun Branko Šimić. Na natječaj se prijavilo trideset i šest autora, a poslali su sljedećih trideset i osam djela:

  1. Milan Bešlić, Boje riječi, pjesme
  2. Mario Bilić, Ostavština, pjesme
  3. Ivan Bitanga Šujan, Ljekovite rane, pjesme
  4. Viktorija Bukovac, Osluškujući tišinu, pjesme
  5. Miljenko Buljac, A neka se učini vrime, pjesme
  6. Zdenka Čavić, Čuvari privida, roman
  7. Vlado Domazet, Jesen u Garevcu, roman
  8. Vlado Domazet, Od Garevca do Tavankuta, pjesme
  9. Vlado Domazet, Tajna odžačkih polja, roman
  10. Tomislav Domović, Slava, pjesme
  11. Nikola Đuretić, Za križem, pjesme
  12. Sara Hižman, Starorječje, pjesme
  13. Ilija Ivešić, Kamenite prepreke, proza
  14. Ivica Kesić, Pozdrav iz Vranaka, proza
  15. Ivan Klarić, Rimski trg, proza
  16. Anđelka Korčulanić, Po tragu Bela spalatine, pjesme
  17. Jozo Krajinović, Vani pada snijeg, roman
  18. Nikša Krpetić, Ladica puna svjetla, pjesme
  19. Nikola Kujundžić, Priče iz dubine, proza
  20. Radica Leko, Čežnjo neznana, pjesme
  21. Vladimir Lončarević, Godina i vječnost, roman
  22. Višnja Lovrić-Mencej, Bezvremenski sat, poezija
  23. Gloria Lujanović, Srce zemlje, poezija i proza
  24. Srećko Marijanović, Topologija sjene, roman
  25. Anto Marinčić, Veliki kašalj moje babe ili Pokretne slike vječnosti, roman
  26. Magdalena Mrčela, Zlatarova kletva, roman
  27. Alojz Pavlović, Slomljeno srce, roman
  28. Denis Peričić, Pjesme i plesovi smrti, poezija
  29. Diana Rosandić Živković, Puna pepeljara, priče
  30. Lydia Scheuermann Hodak, Oboje bosonogi, autobiografska proza
  31. Ivan Sivrić, Poslije Mnemozine, pjesme
  32. Anto Stanić, Intuicijom kroz život, autobiografska proza
  33. Đurđica Stuhlreiter, Lječilište, roman
  34. Stjepan Šešelj, Riječ o pticama, pjesme
  35. Tomislav Šovagović, Platonovo platno, roman
  36. Drago Štambuk, Pietas, izabrane pjesme
  37. Ante Nadomir Tadić Šutra, Anera, pjesme
  38. Tomislav Žigmanov, Intime rasapa (elegijske crtice o Čikeriji), poezija

Upravni odbor DHK HB imenovao je Prosudbeno povjerenstvo za Godišnju nagradu Antun Branko Šimić u sastavu Mato Nedić, predsjednik, te Ružica Soldo i Ljubo Krmek, članovi.

Nakon višekratnih konzultacija, članovi Povjerenstva načinili su uži izbor djela o kojima su raspravljali, a taj izbor izgleda ovako:

  1. Ivan Bitanga Šujan, Ljekovite rane, pjesme
  2. Tomislav Domović, Slava, pjesme
  3. Ivan Klarić, Rimski trg, proza
  4. Srećko Marijanović, Topologija sjene, roman
  5. Lydia Scheuermann Hodak, Oboje bosonogi, autobiografska proza
  6. Ivan Sivrić, Poslije Mnemozine, pjesme
  7. Tomislav Šovagović, Platonovo platno, roman

Prosudbeno povjerenstvo za Godišnju nagradu Antun Branko Šimić jednoglasno je odlučilo predložiti Upravnomu odboru DHK HB da godišnju Nagradu DHK HB Antun Branko Šimić dobije Tomislav Domović za poetsku knjigu naslovljenu Slava, koju je 2024. godine objavilo poduzeće Vjetrokaz iz Zagreba.

 

 Obrazloženje Prosudbenoga povjerenstva

Tomislav Domović je neosporno pjesnik koji zna što je pjesma. I novom zbirkom jednostavno naslovljenom Slava, po uskliku Slava Ukrajini!, Domović pokazuje da je on srodnik riječi. Domović piše poeziju – ne da bi odao počast samo Ukrajini i Ukrajincima koji su danas na braniku, nego svima i svugdje koji u bilo kojemu vremenu i na bilo kojemu mjestu moraju postupiti isto: jučer u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, danas u Ukrajini, a sutra tko zna gdje. Stoga Domovićeva poetska misao i u nju ugrađena antiratna poruka imaju univerzalno značenje.

Pjesnik pred čitatelja donosi doživljaj rata kao razarajuće snage zahvaljujući kojoj nestaje trud ljudskih ruku, rad brojnih naraštaja koji su izgrađivali zemlju i predavali ju potomcima, vjerujući u bolje sutra. Pod pritiskom te razarajuće snage nestaje i čovjek, ne samo branitelj, nego i rušitelj koji se urušava iznutra, u sebi samome, makar toga možda nije svjestan. Takav napadač, nečovjek, postaje dehumanizirano biće u službi mržnje i pohlepe. Nasuprot takvima pjesnik postavlja ljubav od koje počinje život, u koju je ugrađena nada, koja je neuništiva, usprkos svima, unatoč svemu, koja mora ostati pobjednikom na kraju bitke nad bitkama.

Domovićev je pjesnički izraz jasan, nepatvoren, proizišao iz bistre misli, suobličen s temom i s motivima njegovih pjesama. Tu je i slobodan stih potpuno primjeren kao simbolično sredstvo izražavanja kojim pjesnik čitatelja upućuje na misao o slobodi.

Imajući u vidu rečeno, Prosudbeno povjerenstvo zaključilo je kako Tomislav Domović zaslužuje biti nagrađen Godišnjom nagradom Antun Branko Šimić za poetsku knjigu Slava.