U petak (6. rujna, 2024.) u kino-dvorani Kulturno-informativnoga centra u Tomislavgradu, u organizaciji Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne i Kulturno-informativnog centra Tomislavgrad, upriličena je književna večer posvećena pokojnom duvanjskom književniku i novinaru Petru Milošu, istaknutom članu DHK HB, a u okviru III. Dana Petra Miloša, na kojoj su dodijeljene nagrade za kratku priču.
Na ovogodišnji natječaj pristiglo je stotinu i devet priča od isto toliko autora. Autori nagrađenih priča su:
- Denis i Anita Peričić iz Varaždina, za priču Imagine
- Nada Galant iz Žminja, za priču Grijač donji
- Ankica Šarčević iz Rame, za priču Potop Rame i ljubavi.
Prvonagrađeni, Denis i Anita Peričić, i drugonagrađena, Nada Galant, videopozivom su se obratili nazočnima, a nagradu za treće mjesto Ankici Šarčević uručio je županijski ministar znanosti, prosvjete, kulture i športa Ante Tadić. Prigodnim riječima obratili su se županijski ministar znanosti, prosvjete, kulture i športa Ante Tadić i predsjednik Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne Ivan Baković, a u ime prosudbenog povjerenstva za dodjelu nagrada za kratku priču Tomislav Majić, prošlogodišnji pobjednik natječaja. Predsjednik DHK HB, Ivan Baković, Danijeli Papić, ravnateljici Kulturno-informativnog centra Tomislavgrad, uručio je zahvalnicu za suradnju. Zahvalnice je, povodom tridesete obljetnice postojanja, DHK HB dodijelilo institucijama i pojedincima koji su pomagali rad Društva.
U zabavnom dijelu nastupile su članice i članovi HKUD Crvenice, koji su pjesmom, svirkom i igrokazom prema tekstu pok. Petra Miloša uveličali ovu svečanost.
Nagrađene priče će biti objavljene u Osvitu, časopisu DHK HB za književnost, kulturu i društvene teme.
ODLUKA
o dobitnicima Književne nagrade za kratku priču „Petar Miloš“
I.
Prvu nagradu dobivaju Denis i Anita Peričić za priču naslova: „Imagine“
Drugu nagradu dobiva Nada Galant za priču naslova: „Grijač donji“
Treću nagradu dobiva Ankica Šarčević za priču naslova „Potop Rame i ljubavi“.
II.
Nagrade će se dodijeliti u Tomislavgradu 6. rujna 2024., na 3. Danima Petra Miloša.
III.
OBRAZLOŽENJE:
Na temelju odluke Upravnoga odbora Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne raspisan je natječaj za književnu Nagradu za kratku priču „Petar Miloš“. Na natječaj je pristiglo stotinu i devet kratkih priča.
Upravni odbor DHK HB imenovao je Prosudbeno povjerenstva u sastavu: Ivan Sivrić, predsjednik povjerenstva, Mirko Ćurić, član povjerenstva, i Tomislav Majić, član povjerenstva.
Nakon višestranoga sagledavanja Povjerenstvo je predložilo, a Upravni odbor DHK HB prihvatio prijedlog te je odlučeno da Nagradu za kratku priču „Petar Miloš“ zavređuju autori/ce priča navedenih u točki I. ove Odluke.
Povjerenstvo je bilo suočeno s višeslojnim dvojbama te je najprije sačinilo širi izbor u koji su ušle kratke priče:
„Imagine“, autorā Denisa i Anite Peričić
„Grijač donji“, autorice Nade Galant
„Potop Rame i ljubavi“, autorice Ankice Šarčević
„Zmaj od Tulovih greda“, autora Tomislava Marijana Bilosnića
„Ptice zaustavljene u prozorima“, autorice Nade Vukašinović
„Stepinac vadi zub“, autora Stijepe Mijovića Kočana
„Spor oko postojanja svijeta“, autora Zorana Kršula
„Prezentacija“, autora Stjepana Crnića
„Balada o cipelama“, autorice Ivane Dilber
„Študi“, autorice Marine Alerić-Bebić.
Nakon više kontakata i dogovora Povjerenstvo je odlučilo Upravnomu odboru predložiti tri navedene priče za nagradu.
Izvješće Prosudbenoga povjerenstva je temelj za odluku o dodjeli Nagrade za kratku priču „Petar Miloš“ te su prijedlog i obrazloženje sastavni dio ove Odluke.
Obrazloženje za nagrađene priče
Priča „Imagine“ Denisa i Anite Peričić
Postoje teške priče ispričane na lagan način. Postoje bolna iskustva nakon kojih čovjek više ne osjeća tu bol. Jedna takva priča, koja obrađuje jedno takvo iskustvo, je prvonagrađena priča „Imagine“ u kojoj nas autori upoznaju s dva lika (namjerno) vrlo sličnih imena: s djevojčicom Milom i vojnikom Milanom. Mila je nježna, krhka i slaba. Mila je djevojčica. Milan je odrastao, snažan i velik. Milan je vojnik, oni bi rekli artiljerac. Mila je žrtva. Milan je zločinac. Mila je naša, Milan je njihov.
Autori vješto postavljaju ovaj klišej, ali onda, još vještije, izlaze iz takva obrasca i pokazuju opću humanističku crtu. Naime, na kraju priče autori nam, neusiljenim i relaksiranim izričajem, kazuju kako su u smrti svi ljudi isti i slike koje im tada prolaze pred očima nisu slike nasilja i sile, a još manje bogatstva i imetka. Kad umire (pogine) Mila pred očima su joj konjići, njezine lutke, gumeni bomboni u obliku medvjedića, omiljeni likovi iz stripova i crtića. Kad umire (pogine) Milan, pred očima su mu kauboji i Indijanci, neki davni nogometaši, junaci starih ratnih filmova, jedan veliki plišani medo, sve ono što je volio u djetinjstvu. Dežurni moralizatori reći će da je ovo izjednačavanje agresora i žrtve. U obranu priče i osnovne ideje, reći ćemo i da su sami počinitelji, a na što priča suptilno ukazuje, vrlo često i žrtve, žrtve vlastitih zabluda i žrtve ideologije pod čijim nazivnikom djeluju. Stoga je kratka priča „Imagine“ u biti duboko altruistična priča, pacifistička priča u ratnom ambijentu. Ne zauzima položaj u nacionalnom ili ideološkom rovu, nego nastoji u zahtjevnoj formi, kakve kratke priče već jesu, sagledati i bar djelomično objasniti pitanje kako relativno časni pojedinci postanu dio zločinačkoga stroja. Na ovo pitanje može se lakonski odgovoriti da su „samo vršili svoju dužnost i poštivali zakone“. Može i protupitanjem: Zar ne postoje dublji zakoni od onih pisanih, zakoni u čovjeku, zakoni vjere i civilizacije koji brane nasilje, zar ne postoji ono što se obično naziva priziv savjesti?
Priča nagovještava, stidljivo otvara pitanje (osjećaja) odgovornosti za počinjeni zločin. Problematizira se, više s moralnoga nego s pravnoga aspekta, obavljanje profesionalne dužnosti i nedjela počinjenih u tom okviru. U priči, vojnik je odgovoran pred zadnjim, zapravo jedinim pravim sudištem – pred vlastitom savješću i pred samim Bogom (koje priča eksplicite ne spominje, ali kroz obrise duše djevojčice vidimo i religijsku dimenziju).
U završnoj, skoro filmskoj sekvenci priče Imagine sublimiraju se opća ljudska potreba za oproštenjem, smisao priznanja i pokajanja za zločine, te svereligijske poruke kako je ovozemaljska smrt samo način prelaska u „bolji, istinski svijet“.
Priča „Grijač donji“ Nade Galant
Drugo mjesto osvojila je priča „Grijač donji“, čija je autorica, možda i najbliža žanrovskom određenju kratke priče, a baš stoga, pomalo paradoksalno, u najvećoj mjeri i tematski i stilski izlazi iz okvira priča koje su stigle na ovogodišnji natječaj.
Priča „Grijač donji“, ispričana iz ženske perspektive (o junakinji znamo da je baka, u braku, koja zna peći kolače i ima problem s grijačem) bavi se jednim problemom, naizgled banalnim, koji smo svi imali ili ćemo imati, a o kakvom se, barem prema pričama pristiglim na natječaj Petar Miloš, hrvatski autori rijetko bave. Iako je tema ove priče naizgled banalna, ona puno bolje od mnogih priča koje se bave velikim temama i završavaju velikim riječima i zaključcima, pokazuje sliku suvremenoga hrvatskoga građanskoga društva.
Autorica nagrađene priče je vješta pripovjedačica koja dobro vlada strukturom kratke priče: radnja započinje in medias res, saznajemo za važan problem pregorena grijača, koji ometa buduće obiteljsko druženje s pečenjem kolača za omiljenoga unuka, a završava otvorenim krajem koji čitatelju otvara mogućnosti tumačenja razrješenja problema s grijačem i pečenjem kolača, ali s druge strane dosta jasno kazuje nakanu autorice da na blago humorističan način, s puno samoironije, progovori ne samo o sebi, svojoj obitelji i problemima svakodnevnoga života, nego i o suvremenom hrvatskom društvu.
Ova vedra i lijepa priča, obasjana blagim osmijehom glavne junakinje i blagim humorom stoga je zaslužila drugu nagradu na ovogodišnjem natječaju Petar Miloš.
Priča „Potop Rame i ljubavi“ Ankice Šarčević
U kratkoj priči „Potop Rame i ljubavi“ autorica je za motiv izabrala realističnu sliku zbilje kao motiv da bi u pripovjednoj formi predstavila neveselu sudbinu Proslapa i njegovih žitelja u Rami pri potapanju sela. Priča je ispričana neposredno kao životna ispovijest seoske priproste djevojke, iskrene otvorenosti i izvorne ljepote. Dojam se potkrjepljuje sugestivnim opisima krajolika i živim prikazima običaja i sadržaja kojima taj kraj obiluje i koji nepovratno nestaju pred neobjašnjivim potezima što nemilosrdno potapaju stoljetna naselja i započete, a neostvarene ljubavi. Nije teško dosegnuti da je autorica književnim postupkom i idejom pokušala ujediniti čitateljstvo s istim osjećajima, ushitima te dubokim i snažnim doživljajima. Aktualnost priče se može osjetiti u njezinoj simbolici i poruci prema suvremenim nastojanjima u vezi s modernim zahvatima pri izgrađivanju obećavajućih gospodarskih objekata, doduše, manjega obujma, ali s isto tako s teškim posljedicama. Priča zaslužuje pozornost, dakako, samom temom koja je malo zastupljena u književnim radovima, a također i idejom o snazi ovdašnjih ljudi u podnošenju teških trenutaka. Vrijeme liječi rane, ali ožiljci ostaju. O tome je ovdje bilo riječi.
Fotografije: Ivica Šarac, www.mandino-selo.com
