Viktorija Bukovac (rođ. Aničić), magistra engleskog jezika i književnosti i filozofije, rođena je 8. lipnja 1987. u Mostaru. Supruga je i majka. Profesorica je u Gimnaziji fra Grge Martića Mostar i Gimnaziji Mostar. Od rane je mladosti aktivna u pjesničkim krugovima, a njezine se pjesme objavljuju u školskim i crkvenim listovima, kao i književnim časopisima Osvit, Motrišta i Rešetari. Po pitanju društvenog i kulturnog angažmana, redovito sudjeluje na književnim skupovima Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, kao i u projektima vezanim uglavnom uz teme medijske pismenosti, prevencije govora mržnje i vršnjačkoga nasilja.
Autorica je triju zbirki poezije:
Plač umorne gitare (2006.),
Korak (2011.)
Osluškujući tišinu (2024.),
Pjesma Raspelo iz zbirke Korak nagrađena je na Šimićevim susretima u Drinovcima.