GRUDE, 16, veljače (FENA) – U sklopu obilježavanja Dana sjećanja na književnika Ivana Alilovića, sinoć je u Knjižnici Osnovne škole Ruđera Boškovića u Grudama predstavljana knjiga hrvatskoga književnika Zdravka Nikića „Sime života vičnoga, zapisi Stipana Trnovca“ koja je tiskana u Nakladi Ogranka Matice hrvatske u Čitluku 2011., a ovo je ujedno bilo i prvo predstavljanje književnika Nikića u čitateljskoj publici u svome rodnome zavičaju.
Na početku svečanosti voditeljica programa Ivana Bošnjak, koja je i tajnica Ogranka Matice hrvatske u Grudama, pozdravila je nazočne u ime organizatora, grudskoga ogranka Matice hrvatske i Kulturnoga doma A.B. Šimića te evocirala sjećanja na prof. Ivan Alilovića koji je rođen je u Ružićima 25. veljače 1922. godine, a preminuo u bolnici u Mostaru 11. veljače 2003. Autor je više knjiga i članaka iz zavičajne i opće hrvatske kulturne baštine s područja Hercegovine i šire.
„Bio je član Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika, Udruge hrvatskih političkih zatvorenika, glavni i odgovorni urednik glasila Hrvatskoga društva političkih zatvorenika (HDPZ). U komunizmu je bio politički nepodoban i progonjen, robijao je za hrvatsku slobodu. Zadužio nas je na puno načina, pa neka i ovaj hommage bude izraz našega dubokoga poštovanja prema njegovom stvaralaštvu, hrabrosti i ljubavi“, kazala je u uvodu voditeljica Bošnjak.
Nakon toga je u nekoliko rečenica predstavila predstavljača ovoga književnoga djela i samo ga autora.
„S nama je večeras prof. Andrija Stojić, predsjednik čitlučkog ogranka MH kao predstavljač romana koji je svjetlo dana ugledao prije 13 godina, no prvi put ga predstavljamo grudskoj čitateljskoj publici. Sime života vičnoga je roman koji govori o životu u jednom hercegovačkom selu, o čemu u obliku zapisa priča glavni protagonist romana Stipan Trnovac u ikavskom izgovoru bekijskoga kraja. Nikić kroz roman priča o cjelokupnoj duši hercegovačkoga krša. Upravo stoga je i profesor Andrija Stojić, naš susjed Brotnjak, itekako pozvan govoriti i o romanu i o autoru, kazala je voditeljica Bošnjak.
Ona je zatim pobrojala sva Nikićeva dosadašnja tiskana djela, njih ukupno devet, od čega tri romana, pet zbirki pjesama i knjigu iz radiestezije.
Predstavljač prof. Stojić opširno je govorio o samome romanu citirajući i neke od ulomaka iz recenzija prof. dr. Antuna Lučića i fra Miljenka Miće Stojića.
Govoreći o samome romanu, te spominjući i neka druga Nikićeva djela, Stojić je istaknuo kako je jezično ova knjiga svojevrsni etnolingvistički dokument, prepun lokalne leksike koja „pršti i šušti od života“.
„Nizovi su to cijeli od manje poznatih riječi, pojedine vjerojatno nisu nikada ranije ispisivane u književnosti i to je posebna vrijednost ove knjige, poglavito jer se jasno osjeti i čuje kako se ovim jezičnim osvježenjima nije smišljeno težilo, već su one rezultat bavljenja živim govorom. Ovo su samo neki od slojeva formalnih aspekata i inovativnosti ove knjige. A kada bi se sve pobrojalo to, opet, naravno, ne bi bilo dovoljno da objasni nesvakidašnju i neobičnu ljepotu Nikićeva svijeta. A, zapravo, možda i nije neophodno objašnjavati, treba se jednostavno prepustiti ovoj velikoj književnosti. Ovakve knjige ne izlaze baš svaki dan.
Kao jedan od nakladnika Nikićevih djela mogu s ponosom kazati kako je on istaknuti hrvatski književnik sa svojim književnim i društvenim integritetom i životnom poviješću, jedan veliki i nepotrošivi izvor stvaralačke i egzistencijalne životne energije i svestranoga, duboko ukorijenjenoga i profiliranoga kapaciteta osobnosti.
Za objavljivanje svojih djela Nikić je prošao strogu selekciju po ustaljenim kriterijima i na bazi estetskih dosega svojih djela imajući iza sebe svoju povijest, svoju moralnu i kulturološku