U Maloj dvorani Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače u srijedu 18. listopada predstavljen je roman I kao zauvijek autora Ante Marinčića. U programu su sudjelovali Pero Jukić – Pop, Dževad Galijašević, Ivan Baković, Blaž Lauc i autor.
U svom osvrtu na Marinčićev roman recenzent Dževad Galijašević je, između ostaloga, naglasio: “Nova knjiga jednoga od najvažnijih suvremenih književnih stvaralaca u Bosnii Hercegovini, Ante Marinčića, ratnogazapovjednikai političara, koji u burnom vremenu sumraka i raspada Jugoslavije, rata devedesetih i poslijeratne obnove države i života, pokazuje da je moguće živjeti u duhu visokih etičkih načela i djelovati po moralnom kodeksu, a bitijunak, predstavlja snažnu umjetničku sliku i složen prikaz tradicionalno neuređene države i zaostaloga društva, u kojem se kroz politički, pravni i sustavdruštvenih odnosa, uočava sva dubina krize maloga kolonijalnoga privjeska – nefunkcionalne države Bosne i Hercegovine. Ta država, koju nitko ne želi, u svakom trenutku egzistencije, u socijalizmu, ratu i miru, manifestira bezakonje, latentnu ali postojanu mržnju među narodima i neznanje, svjedočeći tako o besmislu svoga postojanja i daljnjega opstanka.
Ovaj autobiografski roman, kroz svjedočenje i naraciju autorova stvarnoga unuka, vodi nas od vremena komunističke vladavine pa do danas, pažljivo prateći tijekove međuljudskih odnosa kontakte i doživljaje te predstavljaautentično svjedočanstvo o vremenu i ljudima. Navodeći konkretne likove toga vremena i poretka, imenom i prvim slovom prezimena, autor je osigurao prepoznatljivost profila i samih osobao kojima govori, uočavajući da oni, u tom dobu, žive ideološki život komunističke iluzije i trude se da ga nametnu i drugima,nasilno i na svakom mjestu.
Anto Marinčić prepoznaje ideologiju i njezin neprestani pritisak na realni život i ljude, on detektira i slika detaljno i precizno, nositelje toga sustava na razini jednoga maloga i ne baš važnoga grada u Bosni i Hercegovini. Svi Marinčićevi likovi su iz realnoga života i zato su često ključni fokus čitatelja i književne analize njegovih djela. Posebno je važno naglasiti kako je Marinčić uspio stvoriti duboke i složene likove, njihove unutarnje konflikte, razvoj kroz vrijeme i njihovu ulogu u priči. U biti, Marinčićeva proza je uvijek slika realnog života, vrlo precizna i neobično emotivna. prividno ogolivši vlastiti život, Marinčić je ogolio opću društvenu bijedu i pokazao prstom u moralne i političke patuljke kao njezin stvarni razlog i izvor.”