Slavko Vranjković rođen je 1945. godine u Posuškom Gracu, Hercegovina. Djetinjstvo je proveo u Vrbanji, Slavonija, gdje je završio svoje rano školovanje. Klasičnu gimnaziju i teološke studije završio je u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 8. listopada 1972. godine. Sada je župnik župe Nuštar.
Uz slikanje piše i surađuje u mnogim časopisima:”Marulić,” “Danica,” ” Mi,” “Spektrum,” “Glas Koncila,” ” Mak,” ” Veritas,” ” Marija,” “Večernji list,” “Vinkovački list,” “Đakovački vjesnik,” ” Katolički tjednik,” ” Crkva na kamenu.” Dobitnik je prve nagrade u Hrvatskoj za kratku priču, “Ne zovi mi ime” a treće na međunarodnom natječaju u Madridu 1997. godine. te nagradu Večernjaka, za priču “Bosanka”,časopisa Marije za priču “Marijina zemlja”, prvu i treću za pjesmu “Mati” i “Župnik na Kranjčićevim susretima u Križevcima.
Uz svoj svećenički rad piše pripovijetke, pjesme, recitale i drame. Pisac je zbirki pripovijedaka : Golgotska svitanja (Osijek,1998.), U potrazi za nebom (Zagreb,2009.).
Izdao je zbirku pjesama Ecce homo (Zagrab, 2011.), koja je, u ime svećenika darovana za poklon papi Benediktu XVI, prilikom apostolskog pohoda Hrvatskoj.
Pisac je drama: “Bog koji dolazi”, “Treći dan”, “Put u Emaus”, “Kad utihnu ptice”. Član je Hrvatskoga društva katoličkih novinara.
Pseudonim je “Sacerdos”.
Slavko Vranjković preminuo je 13. srpnja 2023. u Erdutu, a pokopan je 17. srpnja 2023. na groblju u Bistrincima kod Belišća.