U nakladi Društva hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica i
Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, objavljena je knjiga Iverje Antuna Gusatava Matoša, pretisak s uvodnom studijom Antuna Lučiča, u knjižnici Baština, knjiga stotinu osamdeset druga, 20×13 cm, 156 stranica. Za nakladnike: Zlatko Krilić, Katarina Čeliković i Ivan Baković, recenzenti su dr.sc. Vlasta Markasović dr.sc. Ružica Pšihistal. Knjigu priredio Mirko Ćurić. Prvo izdanje prve knjige Antuna Gustava Matoša Iverje objavljeno je u Mostaru 1899. Zahvaljujemo Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici na ustupljenim preslicima prvog izdanja Iverja. Knjiga je objavljena u povodu 150. obljetnice rođenja Antuna Gustava Matoša (1873.-1914).
Raznolikim napisima na razboju hrvatske i susjednih književnosti, ustrajnim i usputnim, kao i okrenutost utjecajnim europskim imenima, nadahnuti stvaratelj postiže upečatljive prinose i nerijetko prvenstvo u naraštaju. Osobito to vrijedi za estetske mijene i prostore književne moderne, čime stvorena riječ stječe mjesto u otvorenome književnom svijetu. Slijed izlaganja nastoji približiti pojavu jednoga prvijenca, snopa uvezanih riječi, i usto opisati značajke njegova objavljivanja. Pritom su temeljnice za uvid izvorni redci te odgovarajuće tvrdnje iz raspoložive literature.
U vremenu nastajanja pripovijesti Matoš koristi razne putovnice. Na ime beogradskog odvjetnika Branka Ilića prelazi granice, prošao je kroz Pančevo i Budimpeštu, Beč i München, a pokazujući bratovu putovnicu doputovao je u francuski stolni grad. Usto što je hrvatsko književno djelo, Matošev prvijenac pripadan je hercegovačko-bosanskom i austrougarskom, ali pozadinski i francuskom knjižnom svijetu, odnosno po mjestu tiskanja i privremenu boravištu međustolna je mostarsko-pariška knjiga. Pisac oprimjeruje skladnosti, dvije u jednoj osobi, Srijemca i Zagrepčanina, aktualnog u nekadanje vrijeme, simpatizera Hercegovine, s evokacijom na južnjačke pretke. Pritom je djelo poveznicom između domaćih pejzaža i europskih inokrajeva, pripadno je ostvarenjima u dvije baštinske brazde – zapadnom obzorju i mediteranskome reljefu. Njezin je pisac na dijagonali, susretištu podunavskoga ozemlja s neretvanskim krajem, popraćen nizom povijesnih i društvenih protivnosti.
Antun Lučić