Mirko Marjanović, pripovjedač, romanopisac, pjesnik, književni i likovni kritičar i leksikograf preminuo je 28. svibnja 2023. u Sarajevu.
Mirko Marjanović rođen je u Tramošnici, 13. srpnja 1940. Osnovnu školu završio je u Tramošnici, a gimnaziju u Gradačcu 1961. U Sarajevu je dvije godine studirao pravo, a diplomirao na Višoj pedagoškoj školi likovnu umjetnost 1968. U vrijeme studija u Sarajevu je tehnički uređivao studentski list Naši dani, Zadružni željezničar i Oslobođenje. U književnom časopisu Život radio je kao korektor u vrijeme kada je njegov glavni urednik bio Mak Dizdar. Od 1969. do 1977. radio je na TV Sarajevo kao ilustrator, kraće vrijeme i kao urednik u informativnom i kulturnom programu. Od 1977. do 1980. bio je tajnik u Kulturno-prosvjetnoj zajednici BiH, od 1980. do 1984. glavni urednik književnog časopisa Život, a od 1984. do 1994. urednik domaće književnosti u izdavačkoj kući Svjetlost. U istoj izdavačkoj kući bio je jedan od urednika (uz Ristu Trifkovića i Aliju Isakovića) edicije Književnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u pedeset knjiga.
Bio je i prvi glavni urednik Stećka, lista za kulturu i društvena pitanja HKD Napredak. 1996. izabran je za predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Sarajevu. U Ogranku Matice hrvatske u Sarajevu pokrenuo je ediciju „Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga“. U Udruženju književnika BiH obavljao je niz funkcija od tajnika do predsjedavajućeg.
Bio je među osnivačima bosanskohercegovačkoga centra međunarodnoga PEN kluba u jesen 1992. u opkoljenom Sarajevu.
Kao slikar samostalno je izlagao tri puta, dok je prve prozne radove objavio u đačkom listu Riječ mladih u Gradačcu. Pripovijetke su mu uvrštene u mnoge antologije, izbore i preglede i prevođene na talijanski, njemački, španjolski, engleski, poljski i turski jezik.
Dobitnik je Nagrade „Svjetlosti“ za roman Povijest izgubljene duše (1980.) i Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva za isti roman (1981.). Za roman Braća dobio je Dvadesetsedmojulsku nagradu BiH (1984.). Godine 1995., kao glavni urednik, dobitnik je Međunarodne nagrade „Pierre Chevallier“ (Génève) za mjesečnik Stećak, a 2011.godine dobio je Nagradu Fondacije za izdavaštvo FBiH na anonimnom konkursu za zbirku priča Čuvar obiteljske katedrale.
Mirko Marjanović bio je član Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Društva hrvatskih književnika, Društva pisaca BiH i PEN Centra BiH, te redoviti član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost u Sarajevu.
BIBLIOGRAFIJA
U ime oca i sina (roman, 1969.)
Središte (pripovijetke, 1973.)
Povijest izgubljene duše (roman, 1980.)
Braća (roman, 1983.)
Voda teče kako teče (izbor iz proze, 1984.)
Topot divljih konja (roman, 1989/2002.)
Živjeti smrt (sarajevski ratni dnevnik, 1996.)
Fra Petar Perica Vidić (likovna monografija, na hrvatskom, njemačkom, talijanskom i engleskom jeziku, 1997.)
Fra Petar Perica Vidić (likovna monografija, 2004.)
Treći svjetski rat (zapisi, kritike, pjesme, razgovori, 1999.)
Osmjehni se i u plaču (roman, 2000.)
Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas (leksikon, 2001.)
Čuvar obiteljske katedrale (priče, 2011.)
Zapisi o knjigama i slikama (književni i likovni zapisi, leksikon o hrvatskim likovnim umjetnicima BiH, 2012.)
Kad god razgovaram s vjetrom (pjesme, 2014.
Strah (roman, 2014/2016.)
Dom blaženog djeteta (roman, 2017.)
Od zaborava za zaborav (prozni zapisi i pjesme, 2017.)
Zašto mislim da je danas petak (pjesme i prozni zapisi, 2019.)
Pod jednim krovom (zapisi o piscima, slikarima, grafičarima, dnevnik iz Kine, 2020.)
O hrastu i žiru (pjesme i prozni zapisi, 2020.
Nekoliko završenih rukopisa ostalo je neobjavljeno: Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas (drugo dopunjeno izdanje), A bilo nam je prokleto lijepo i u ratu (roman), Puno je dobrih ljudi u Sarajevu (priče), Uskrsnuće živih (kratki roman), Kritike, sjećanja.