Zdravka Mila Marijanović (djevojački Markotić, Mostar, 15. studenoga 1948.) osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu, a Medicinski fakultet i specijalizaciju iz radiologije u Sarajevu. Edukaciju iz UZV dijagnostike završila je u Sarajevu i Zagrebu, a gradu na Neretvi i njegovim ljudima posvetila je cijeli svoj radni vijek. Na mnogim kongresima iz područja radiološke dijagnostike sudjelovala je sa stručnim izlaganjima i radovima (s posebnim osvrtom na tumor dojke), koje je struka odavno prepoznala.
Godine 2005. izabrana je za najuspješniju ženu grada Mostara iz područja medicine. Sudjelovala je 2008. na poslijediplomskom tečaju za usavršavanje liječnika iz područja UZV dojke, a 2009. dobila je priznanje za rad u zdravstvu i na polju zdravstvene edukacije.
Prve pjesme počela je pisati u osnovnoj školi i objavljivati u dječjim časopisima, a tijekom srednjoškolskih dana nagrađena je za priču na jednom od natječaja koje je raspisivao Grad Mostar.
Inspirirana svojim unucima, počela je pisati i za djecu i mlade. Svoje radove objavila je u književno-poučnom časopisu za mlade Cvitak i časopisu za kulturu, znanost i društvena pitanja Motrišta.
Objavila je knjige: Gnijezdo ljubavi (Ogranak Matice hrvatske u Čitluku, 2020.), Cvjetna priča (Lijepa riječ, Tuzla, 2020.), Doktorica baka i unuk Roko (Zdravo društvo, Mostar, 2021.) i Biseri života (Ogranak Matice hrvatske u Čitluku, 2022.)
Dobitnica je književne nagrade Krešimir Šego za 2021. godinu, koja se dodjeljuje najuspješnijim autorima – piscima za mlade u oblasti poezije, kratke priče i igrokaza za mlade.
Izbor iz djela
VRELO ŽIVOTA
Zima.
Zrake sunca otopiše led.
Poteče vrelo života.
Natopi suhu zemlju, dušu i tijelo.
Oživi sve.
Opojnim mirisima procvjetaše sve boje.
Rodi se CVIJETNA PRIČA.
U krošnji starog drveta
Čuje se cvrkut ptica
Uživaju u GNIJEZDU LJUBAVI.
VRELO ŽIVOTA polako ponire.
Iz svake kapi te bistrine
Nanizaše se BISERI ŽIVOTA.
Opet će zima. Led.
Možda novo proljeće i sunce probude staro vrelo života.
CILJ
Krila nemam, ali letim
do svog cilja doći želim,
volja čvrsta snagu daje,
jaka vjera vječno traje.
Znam da ON me uvijek prati
osobito kad mislim da ću pasti.
On mi kaže: „Nemoj stati,
Ljubav će snagu dati.
Do svog cilja ćeš doći,
sve prepreke proći.“
Sljubi dlanove, moli.
Srcem osjeti,
Božjoj ruci se prepusti.
BISERI ŽIVOTA
Život niže bisernicu.
Biser svaki dragocjen je.
Nanizani oko vrata ili srca,
vrjedniji su od smaragda i zlata.
Ubrani iz školjke vremena,
u njima ljepota beskrajna.
Istrgnut’ ih ništa neće,
oni su ljeto i proljeće.
Čuvaju se u škrinji tradicije
i nasljeđuju ih generacije.
VINO
Vino je poput žene. Ili ga voliš ili ne.
Mame te boja, miris i okus.
Diviš mu se u kristalnoj čaši.
Prinosiš usnama.
Gutljaj probudi sva čula
uz vino spoznaš radost ili tugu.
Što duže traje, snagu daje.
Što duže zrije, manje tajni krije.
Vino je hrana.
U vinu je istina.
Vino je lijek, ali mu moraš znati dozu.
Uz vino lakše pišeš poeziju i prozu.
GLAZBA
Glazba prožima moje biće
Osjećam ju danju, noću i kada sviće.
Glazba je plač, smjeh, cvrkut ptica, svi glasovi dragih bića.
Lagan je povjetarac, oluja, gromovi i munje,
šuškanje lišća u krilima vjetra,
pucketanje leda, škripanje snijega pod korakom života.
Svuda je.
Uz miris prirode glazba je simfonija.
Snažan je ritam moga srca,
uz zvuke glazbe smirenije kuca.
S glazbom se rađamo, živimo i umiremo.
Svuda je.
Zapitajmo se
čujemo li ju.
MARATON
Korak siguran. Stav čvrst. Pogled bistar.
U pokretu rasipa osmijeh
Dušom zrači.
Lepršava kao pahulja.
Lavina što se ne zaustavlja,
Nosi, pokreće.
Daje se.
Oganj je. Plameni luč.
Žena koja cilju žudi
… trči, ne posustaje
dok traje maraton života.
NEUTABAN PUT
Jednom ću otići kao što ptica odleti.
Neutabanim putem bez povratka
vama koje volim ostavit ću znakove.
Ni kiša ni snijeg neće ih izbrisati.
Nježan otisak života neka budu cvjetovi.
Poput ljubavi nek opojni miris progovori,
neka ga ponese vjetar i sve vas uznosi.
Kada odem, sjećajte se samo ljubavi.
LJUBAV
Ljubav treba vječno trajati
i živote nam nove davati.
Prema prijatelju, pozivu, a posebno Bogu.
Uvijek poziva na ljudsku slogu.
Ako je izgubiš, prestaješ živjeti
i pitaš se koga za to okriviti.
Preispitaj samog sebe i sve će se reći,
može opet ljubav u žilama poteći.
ZEMALJSKI CVJETOVI
Gledam stari grm uvele ruže.
Posljednji rascvali cvijet kojem latice klonu.
Vjetar raznosi njezino sjeme.
Uzalud voda, sunce i nježna ruka.
Danas je za nju takvo vrijeme.
I mi smo cvjetovi ove zemlje.
Svi različito cvjetamo, svijet krasimo.
Ostavljamo pupoljke, latice i sjeme.
Uvijek će se naći netko tko će uživati u mirisu
čak kada vidi kako cvijet, kao i ova stara ruža, vene.
ŽIVOT
Život traje dok srce kuca.
Dok neuroni i sinapse u mozgu šalju osjećaje radosti, tuge i bola.
I kada ti je teško, život iznad svega voli
jer je proljeće, ljeto, jesen i zima.
Život je oseka i plima.
I ona najljepša boja kad se sunce na počinak sprema.
Život ima početak i kraj.
Ima svoj križ.
Svoj pakao i raj.
Život je kratak koliko god da traje,
a lakši je kad znamo da Bog snagu daje.
Kroz život prolaziš kao rijeka,
ne znaš što te na kraju čeka.
No, vjeruj u ljepše sutra,
putnici smo za vječna jutra.
Život traje dok srce se daje.
Izvatci iz književnih kritika o stvaralaštvu Zdravke Mile Marijanović
Priča počinje toplom sličicom iz svakodnevnog života koja odražava bliskost, povezanost i radost okupljanja: samo je Roko „malo zanovijetalo“, nositelj komičnog, lik pun simpatičnih dosjetki s kojim se mali čitatelji lako mogu poistovjetiti. Baka koja se „transformira“ iz kuharice u doktoricu, iz doktorice u glumicu zna „pravi recept“ kako kroz igru promijeniti Rokove loše prehrambene navike. On je, kao nositelj radnje pravi mali kameleon po pitanju raspoloženja, ali i metafora one – čak i simpatične – dječje tvrdoglavosti i svojeglavosti. Baka strpljivo rješava taj problem na niz kreativnih načina i zauzimajući različite „uloge“ koje privlače Rokovu pažnju. Tako se Roko od šaljivog djeteta koji poput „rikošeta“ odbija dobre i korisne savjete pretvara u dječaka koji, zahvaljujući bakinoj lutkarskoj predstavi, shvaća da je zdrava prehrana poput goriva za tijelo i um.
Već je spomenuto da se strip „Doktorica baka i unuk Roko“ može razumijevati kao slikovni igrokaz jer svaki je strip na određeni način „slikovna dramatizacija“ neke ideje: autorica je, naime, sasvim jasno shvatila da se verbalni, vizualni i humoristični karakter ove forme može vrlo plodonosno iskoristiti za usvajanje novih sadržaja. Tekst nadopunjen šarmantnim, šarenim i duhovitim crtežima ne samo da će ostati u pamćenju svoje male publike, nego će i dobre poruke koje ovaj strip plasira na nenametljiv, ali zabavan način sasvim sigurno doprijeti do nje.
Kulturna se javnost (pa tako ni znanost) dugo nije ozbiljnije bavila stripovima (jedno su vrijeme smatrani čak i trivijalnim, šund sadržajem, pa su se djeci i zabranjivali): u novije se vrijeme pak pobudio značajan znanstveni interes za ovakvom vrstom izražavanja. Zdravka Mila Marijanović u sredini u kojoj kronično nedostaje dječjih stripova vrijedno popunjava tu prazninu: „Doktorica baka i unuk Roko“ lako će naći svoj put do malih čitatelja, ali možda i motivirati neke autore da prigrle ovakav način izražavanja, u kojemu se skladom slike i teksta, vizualnog i verbalnog sloja, osnažuje određena poruka.
Tina Laco
Pjesme Zdravke Mile Marijanović često obilježava rima koja je podatna uglazbljivanju. To je već doživjela njezina pjesma Ne idi, sine u pjevačkoj izvedbi autorice. Tako je spojila svoje dvije velike strasti – pisanje i pjevanje kojima se posve posvetila u zreloj dobi imajući na umu da čovjek treba posvjedočiti darove primljene od Boga i tako Mu zahvaliti za sve čim ju je obogatio.
Jedan od njezinih omiljenih motiva je cvijeće, što u ovoj knjizi skladno prate ilustracije Vlade Brkića. Cvijet je kod nje metafora čovjeka, života i umjetnosti te dar Božji: „Svi različito cvjetamo, svijet krasimo./ Ostavljamo pupoljke, latice i sjeme./ Uvijek će se naći netko tko će uživati u mirisu/ čak kada vidi kako cvijet, kao i ova stara ruža, vene.“
Ljepotu pjesnička duša prepoznaje u susretima prijatelja, riječnom oblutku, platanima i osunčanoj ulici rišući uspomenama mostarske kolorite duž obala rijeka Neretvei Radobolje. Istodobno izražava žal za onima koji su bili primorani napustitiognjište te priziva bolju budućnost i bezbrižne osmijehe i mladih i starih na ulicama naših gradova.
Kao što Radobolja vodom krijepi njezine rodne Iliće kod Mostara i cijeli taj grad, tako i ona želi svojim stihom biti izvor ljubavi za sve one koji će u poeziji tražiti (s)misao i nadahnuće.
Lidija Pavlović
Dirljiva je pjesnikinja širokogrudnost, karitativnost i empatija ali i naturalnost u opisima krajobraza. Konzervirane uspomene čuva u staklenci i impresivno ih postavlja pred nas u galeriji zbirke. Umjetnost ustvari znači umijeće, umješnost, tj. razumjeti se u ideju i stvaranje. Umotvor spoznajno, moralno i osjetilno ističe ono što je istinito, dobro i lijepo. Ta iskazana logika, etika i estetika je osnovni postulat u stvaranju poezije pjesnikinje, te se tim usmjerava i pjesnikinja Zdravka Mila Marijanović.
Poezija dobiva smisao svojom porukom, odnosno vrijednošću, jer postaje ono što je bila na početku – učiteljica života i potvrđuje se kako će pjesničko umijeće nadživjeti sve ostale znanosti i umjetnosti. Promatrajući kako svakim novim djelom naša autorica rascvjetava ružinu krunu svog dara, vidljiv je značajan pomak u izričaju, smisaonost stvaralaštva i nadasve ljubav prema poeziji. I u ovoj je stihozbirci istaknula kako želi prkositi nevremenu nastanka, te pokazati da ljubav sve može pobijediti. Njezinu vjeru ne može ništa poljuljati jer s povjerenjem se prepušta Božjoj volji i odgovorno odnosi prema darovanom talentu prenoseći stečenu ljepotu u ove stihove. Odupirući se prolaznosti i stremljenu vrednovanja, oslanja se na poetsku žudnju i upravo to pjesnikinji daje snagu. Na koncu mogu joj poželjeti da je i dalje snaže ideje te da nas uskoro obraduje novim dijelom.
Anita Martinac
Slikovnica Zdravke Mile Marijanović Cvjetna priča je nadahnuta i do kraja zanimljiva priča, napisana kao razgovor između šarenih cvjetova, koji su, to svi znamo, toliko različiti među sobom, po bojama, po mirisu i po svome izgledu. Uostalom, na ovom svijetu u svemu postoje razlike. Te razlike mogu ponekad biti razlog za nesporazume, mogu biti kamen spoticanja, ali mogle bi učiniti sretnijim i ljepšim sav ovaj naš svijet, u kojemu, upravo te razlike, mogu biti i pravo bogatstvo, na sveopću radost čovječanstvu.
Miro Petrović
Pjesnikinja nas u rascvjetanu raskoš svoje Cvjetne priče uvodi kao u vlastiti vrt – odnjegovan, mirisan, lijep. U njemu stanuju jedan do drugog cvjetovi koji se razlikuju po visini stabljike, po boji latica, po obliku listova, po mirisu. I, naravno, po imenu, kao što se razlikuju i ljudi. Ali, svojim nježnim govorom o cvijeću autorica, zapravo, uči mladog čitatelja da je svaki od njih, vrijedan, poseban, potreban i koristan. Baš kao što smo i svi mi. I da svojom osobenošću svi činimo dio jedne velike cjeline – Majke Prirode. Zdravkin lirski govor, izdašno podržan ljepotom i vedrinom Miroslavljevih ilustracija, podsjetio me na moju majku, koja je umjela razgovarati sa cvijećem – najbolje na svijetu. Vjerujem da će i ova knjiga, ovako nježna i lijepa, navesti mladog čitatelja da u prirodi potraži neki cvijet iz knjige da ga omiriše i pomiluje.
Šimo Ešić
Na prelijepim stranicama Cvjetne priče mirisat će te plave i bijele ljubičice, jorgovane, crvene i žute tulipane, zumbule, raznobojne ruže i njihove najdraže prijateljice – radišne pčelice koje marljivo skupljaju cvjetni nektar za sladokusni i svima dragi med. Na kraju knjige javit će vam se iz duplja starog hrasta mudra sova svojim dobro nam poznatim glasom: hu, huu, huuu i tu će priča biti završena. Barem u ovom prvom nastavku koga nam nude Zdravka i Miroslav. Vjerujem i nadam se da nastavak slijedi, jer ovakve knjige ne mogu se završiti na jednoj epizodi prebogatog i prelijepoga svijeta u kome živimo. Autorima upućujem čestitke za uspjelu knjigu, a mladim čitateljima želim ugodno i inspirativno čitanje. Neka iz toga čitanja potekne i poneki neki njihov stih ili lijepa slika.
Ivo Mijo Andrić
Slikovnica ,,CVJETNA PRIČA“ autorice Zdravke Mire Marjanović je prilagođena djeci predškolske dobi i učenicima nižih razreda osnovne škole. Jednostavnošću komunicira s mladim čitateljima stvarajući kod njih likovno-estetski i odgojno-spoznajni odnos. Tako potiče ljubavi za čitanjem i stvara mladu čitalačku publiku. Obogaćivanje mašte i stvaranje kreativnog mišljenja je postignuto razigranom fabulom slikovnice jer kroz igru djeca brže i potpunije uče. Meritorno je i to da autorica Zdravka Mila Marjanović postupno vodi djecu kroz slikovnicu, vještinom velike književnice i poznavateljice djece.
Božena Volić