U Tirani, u Albaniji, objavljena je u trojezičnom izdanju, na albanskom, engleskom i hrvatskom jeziku, zbirka pjesama „Don Quijote na Petoj aveniji“ Tomislava Marijana Bilosnića. Pjesme na albanski preveo je poznati pjesnik KujtimAgalliu iz Elbasana, a na engleski Roman Karlović. Zbirka je tiskana u izdanju izdavačke kuće ADA. Grafičku obradupotpisuje Roland Lushi, a naslovnicu sam autor.
Ovo je inače sedma Bilosnićeva knjiga objavljena u Albaniji, a uz albansko izdanje zbirka „Don Quijote na Petoj aveniji“ ove je godine objavljena i u Rumunjskoj i Makedoniji. „Don Quijote na Petoj aveniji“ sadrži izbor pjesama iz Bilosnićevihpjesničkih djela ranijeg razdoblja, od 1974. do 1993. godine, kao što su zbirke „Pred zavjesama“, „I društvo koje ostaje“, „Približavanje ptica“ i „Znaci za uzbunu“, koje po ocjeni kritike pripadaju autorovoj underground, odnosno beatničkoj poetici.
U zbirci Pred zavjesama prepoznajemourbanu (bez)osjećajnost, pjesme su natopljene ironizirajućim stavovima i kritikom suvremene civilizacije, lirski inventar pretvorio se u popis svakodnevnih sitnica moderne kulture druge polovice 20. stoljeća. Sadržajno i ritmički u njima prepoznajemo ritmove i rocka i bluesa. Riječ je dakle o poetici snažna i eksplozivna izraza, vitmanovskom stihu sklonom uglazbljivanju, neoromantičnoj čežnji za izgubljenom ljepotom.
Cijela zbirka I društvo koje ostaje protkana i osjećajnošću autoironije kao i ironiziranja pjesništva i pjesničkoga teksta. Poeziju pjesnik metaforično izjednačuje s TV-ekranom kao i cjelinom pop-kulture s kraja 20. stoljeća. U podnaslovu prvoga ciklusa autor napominje kako je riječ o „ozbiljnim pjesmama s nevažnom porukom“, što govori o njegovu sveironizirajućem pjesničkom stavu.U pjesmama zbirke I društvo koje ostaje Bilosnić otvara pitanje apokaliptične misli kao jedne od temeljnih misli postmoderne – kultura koja je u bitnome otvorena potrošnji u cjelini je spremna na konačno nestajanje a sve to pod zavjesom bezbrižnog uživanja u materijalnim dobrima.
Bilosnić i u Približavanju ptica izjednačava prirodu i ljubav na skali vlastitih poetskih interesa. No za razliku od prethodne zbirke, ni priroda ni žena više nisu poetski dodirnute pjesničkim objektivizmom – postavljanja konkretnog kao slike sveukupnog, već su obje tematske jedinice situirane u stvarno vrijeme i prostor. U Približavanju ptica autor je intimniji, njegov odnos prema svijetu zaokupljen je mikrokozmosom vlastitoga života – konkretnom voljenom ženom i konkretnim prirodnim podražajima. Svojevrsna refleksivnost i gnomičnost također su karakteristike ove zbirke.U simbolici ptice sjedinjene su Bilosnićeve dominantne teme – ljubav i priroda.Približavanje ptica u tom smislu nosi simboličko značenje – to je približavanje Duha čovjeku i zemlji, ali ujedno i pjesnikova čežnja za duhovnom obnovom Zemlje.
Pjesnička knjiga Znaci za uzbunu, također,pripada Bilosnićevojbeatničkoj fazi stvaralaštva. Srodnost s američkom beatničarskom poezijom ali i samu pjesničku zrelost autora apostrofirala je i hrvatska književna kritika. S obzirom da je izdana u vrijeme Domovinskoga rata i u vrijeme opsade Zadra, ona je opremljena kao ratna zbirka. Ironija je ovdje zamijenjena bolnim cinizmom nad besmislom ljudskog života, života koji u ratu ali i u svim kriznim, rubnim društvenim trenucima gubi svaki smisao i vrijednost. Bilosnić se više ne ruga, on sada cinično registrira stvarnost otvarajući rane civilizacije koja je svoj pad ostvarila gluhoćom nad ratnim zbivanjima u Hrvatskoj, i uopće na prostoru bivše SFRJ 90-ih godina.
Izbor pjesama iz navedenih zbirki sad objavljen pod naslovom „Don Quijote na Petoj aveniji“ već je naišao na izuzetnu svjetsku književnu recepciju, pa su o njoj do sad pisali Daniel Dragomirescu (Rumunjska), KujtimAgalliu (Albanija), David Cortes Cabán (Portoriko), John Tischer (Meksiko), Michael White (SAD), Neil Leadbeater (Engleska) i NoélleArnoult (Francuska).
KujtimAgalliu, koji je i preveo zbirku „Don Quijote na Petoj aveniji“ na albanski jezik. u većem pogovoru govori kako je Bilosnić most koji povezuje hrvatsku i Albaniju, posebno Zadar i Elbasan, nazivajući ovog autora velikanom hrvatskog pjesništva. S iznimno visokim ocjenama zbirka je doživjela recepciju i kod drugih kritičara u svijetu, pa tako John Tischer (Meksiko) jednostavno piše kako bi i on osobno volio da je napisao takvu zbirku pjesama.