U Nakladi DHK HB, Mostar, 2022. objavljena je knjiga pjesama Sanijele Matković, Nevjerstvo svjetionika. Sto sedamdeset i sedmi je to naslov u našoj Nakladi. Recenzenti su Neven Lukačević i Vesna Štulić.
Neven Lukačević u svojoj recenziji piše: Zbirka je pisana intimnim tonom, slobodnim stihom, bez stega metrike. Leksik je, u najvećoj mjeri, prošaran
motivima pejzaža i vremena. Solidno reduciranim i pročišćenim pjesničkim govorom, autorica Sanijela Matković piše o sebi kao o odnosu čovjeka sa samim sobom. Njezino svjetlo svjetionika nije nipošto usamljeni odsjaj na nekom nepoznatom putu, tjeskoba čovjeka današnjice, nego nada i želja pronaći ljudske vrijednosti koje su danas mnogi pomalo napustili ili čak zaboravili. Ova zbirka, u jezgrovitom i narativnom tonu, odvaja i skuplja, niže slitine sjećanja i današnjeg vremena. Kao perceptivna svjedokinja pjesnikinja dijeli strast prema refleksiji, svijetu prirode i biću žene.
Pjesnikinja Vesna Štulić u svojoj recenziji zapisala je:” Sanijelina poezija u zbirci Nevjerstvo svjetionika sažima u sebi dva divergentna svjetla apstraktnog izraza, odnosno dva suprotna pola apstraktnog senzibiliteta i mišljenja, povezanih u pjesničke kompozicije, baš kao i svjetionik: crvenu i zelenu. No ne zaboravimo i one velike svjetionike koji emitiraju bijelu svjetlost. Precizan je, kao kod svjetionika, i taj vremenski slijed tame i svjetla u stihovima. Ako stihove pretočimo u boje, dobit ćemo paletu atipičnih boja: zasićene, sekundarne i tercijarne. No njezini purpuri, u srazu sa sivim tonom, na trenutke ukazuju na autentičnost vlastite vizije. Zasigurno ste barem jednom, umorni od života i užurbanosti, izrekli onu rečenicu: „Joj, da mi je otići daleko od ljudi, na neki pusti otok, na neki svjetionik!”