U Nakladi DHK HB objavljena je knjiga pjesama Mije Tokića Konjanik. Sto sedamdeset i šesti je to naslov u našoj Nakladi. Sunakladnik je ogranak Matice hrvatske Tomislavgrad. Urednik knjige je Marko Tokić, autor naslovnice i ilustracije je Anđelko Mikulić, akademski slikar, a recenzenti su Mate Kovačević, Danijela Musić i Vinko Šarac.
Prof. Mate Kovačević u svojoj recenziji zapisao je: „Zbirka pjesama Mije Tokića Konjanik sastavljena je od pedesetak pjesama i dodatka u kojem su objavljeni žišci, zapravo znatnim dijelom lirski oblikovane osmislice, a u tom sklopu je i posebna cjelina, u kojoj su kraći lirski treptaji zapisani u formi haiku pjesništva.
Prvih osam pjesama zbirke moglo bi činiti cjelinu pa je i svojevrstan ciklus, u kojem se pjesnik već prepoznatljivim rukopisom vraća svojim početnim temama i ponovo propituje poziciju lirskoga subjekta u svijetu.
Pritom, naravno, refleksivno i u skladu s nagomilanim životnim iskustvom odgovara ili pak zdvaja nad ključnim egzistencijalnim pitanjima. Motivi boli, tereta i ožiljaka kao da na neposredan način rješenja životne odgonetke nude u filozofiji križa, nu stanovita nedorečenost uvijek ostavlja i mogućnost izbora.
Motiv konjanika, kao nosive pjesme, pretočen je očito s razasutih duvanjskih stećaka u poetske riječi. Kao statusni simbol zajednice, njezine ratničke nadmoći, konjanik ima posebno značenje u osvitu hrvatske povijesti. Naime, Hrvati su kao konjanici i ratnički narod u ranom srednjem vijeku zaposjeli svoj današnji prostor, a lakim konjaništvom stoljećima su branili opstanak protiv Osmanlija.
Konjanik iz ove zbirke pjesama nije tek povijesni artefakt, on je čežnja za slobodom, koju tematski ili u pojedinim likovima upotpunjuju ostale pjesme iz navedene skupine.
Zbirka u cjelini nosi snažan personalistički pečat očitovan u odnosu ja/mi i svijet. Unatoč emotivno osobnoj vezanosti, a i globalno gotovo nasilnoj umreženosti nevezani stihovi zbirke kidaju okove sputanosti.
Jezik je škrt, ponekad zato obilat u značenjima i asocijativnosti pa zbirka s obzirom i na vraćanje nekim ranijim motivima slovi i kao refleksivno produbljivanje osobne i kolektivne egzistencije.“