Lavrić, Marjana

Marjana Lavrić (Ljubuški, 1981.) stihove počinje pisati već u Osnovnoj školi i ta ljubav prema poeziji i lijepo pisanoj riječi, prati ju kroz život. Književno stvaralaštvo shvaća kao osobno životno bogatstvo, ali i kao mogućnost da drugima pruži dio zadovoljstva koji živi pišući. Na život gleda kao na savršenu priču kojoj je ljubav autor. Osnovnu i srednju školu pohađala je u Ljubuškom. Aktivno piše i na svojim Facebook stranicama, ,,Poezija i tekstovi – Marjana L.“ i ,,Marjana Lavrić“, kao i na Instagram profilu: Marjana Lavrić.

Objavila je tri knjige, roman O znam ja i dvije knjige pjesama, Dah istine i Nijanse sive.

Živim i radi u Njemačkoj.

IZBOR IZ DJELA

KAP VJEČNOSTI

 

Ostavit ću ti zrno nade,

u džepu kaputa

da ti umirim nemirne korake

i zagrlim srce, ustreptalo od čekanja.

Ostavit ću ti komadić osmijeha,

onog blesavog,

da ne zaboraviš na sreću

i da ne zaboraviš stajati na zvijezdi,

onako, kako stoje hrabri.

Ostavit ću ti grumen ljubavi

u kutku oka,

da ti čežnja ne pritisne srce,

a nadu ne pretvori u bijeg od nas,

od ljubavi i od vremena.

Ostavit ću ti odsjaj mjesečine

da te miluje

umjesto mojih zagrljaja

i dugih poljubaca 

u tihim noćima,

dok mjesec prebire po nebu 

i slaže svoje puzzle.

Ostavit ću ti dio srca

da me uvijek imaš

i kap mirisa od riječi,

kap mašte i kap vječnosti…

Malo zagrljaja i malo tuge…

 

SLATKA LUTALICE

Ponekad mi se učini

da imam sve riječi svijeta,

a onda mi isklizne ona prava.

I tako, 

putujem kroz redove,

tražim izgovore.

Prolazim dubine,

odvajam nemire,

nadajući se da je tu negdje,

iza ugla mojih nadanja.

Ili je, pak,

zapela tamo negdje,

u kutku nekih zaborava?

 

Ah,

ti slatka lutalice!

Što si tako tvrdoglava? 

 

JA SAM PERFEKCIONIST

I svi moji nemiri su uredno posloženi

kao i sve moje borbe i sva moja nadanja

koje sam stavila pod ključ…

 

Kažeš da sam teška I tvrdoglava,

ali, i da sam ti potrebna kao i sam život.

Nije li to istina,

nemiru moj? 

 

ONO ŠTO NAJVIŠE VOLIM

Ne spominjem često,

možda tu i tamo,

ponekad i između redova,

ali nikad preglasno 

da ne probudim ljubav,

nikad dovoljno,

da ne nestane čežnje pod prstima.

Ono što najviše volim,

grlim u tišinama…

 

IMAŠ PRAVO I SANJATI I MAŠTATI

Ali, neka ti koraci dodiruju tlo.

Za zvijezde svakako koristiš ruke.

I srce.

I dušu. 

Sva prava pridržana © 2003 - 2021 DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA HERCEG BOSNE | WEB SITE by IT Sektor AOX Company | Visit www.aox.company