Tomić, Ante

Ante Tomić rođen je u Mostaru 21. 7. 1959. Osnovnu i srednju školu završio je u Ljubuškom, a diplomirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Kratko vrijeme je radio u struci, a 1986. godine napušta sve poslove i započinje vlastitu poslovnu karijeru. Poznati je poslovni čovjek i vlasnik tvrtki u zemlji i inozemstvu. Od malih nogu pokazivao je umjetničke sklonosti: bavio se glazbom, skladao, svirao, pjevao, plesao i slikao, trčao maratone, gazio rijeke, planine, daleke putove. Pustolovan i umjetnički duh putnika i pjesnika vodio ga je mnogim putovima i bespućima planete; od Arktika do Sahare, od Južne Amerike, Azije, Europe, Afrike do Himalaja, Kilimandžara. Putovao putovima svile i džunglama svijeta…

Njegova prva knjiga, zbirka pjesama Okvir za ljubav bila je njegov način oslikavanja jedne od ljudskih dimenzija, stanja svijesti pretočene u stihove ljubavnih pjesama, u zanosne stihove raspjevanoga srca koje je ljepotu ljubavnih radosti pretočilo u riječi, melodije duševnih treptaja, zanosnu pjesmu čovjekovih ushita i leta ispod zvijezda.

Knjiga Putevima svijeta i duha je još jedna nova dimenzija njegovog umjetničkog kreativnog stvaralaštva u koju je utkao duh putnika i pjesnika, obiteljskog čovjeka i pustolova, kozmopolita, pretočena u drugu književnu formu i poruku.

Putujući svijetom, ispunjen duhom istraživača, upoznaje sve dijelove svijeta, otkivajući bogatstvo različitosti zemalja, naroda, rasa, religija, kultura, običaja autor nam otkiva i put i način pronalaska svega onog što nas čini ljudskim bićima, otkriva nam onu zajedničku ljudsku dimenziju, srce nas samih, onu dimenziju koja nam je potrebna kako bismo otkrili i sebe i druge u složenim ljudskim dimenzijama duha i svijesti koje nas i čine ljudima! Autor nam kroz ta jednostavna duhovna, filozofska, iskustvena znanja i misli, pretočena u jednostavne riječi i poruke, daje sliku nas samih, oslikava naš misaoni, osjećajni i spoznajni unutrašnji svijet kako bi u svakom od nas potakao istraživača u nama da istražujemo sebe, ljude oko nas, svijet u kojem živimo, kako bismo obogatile sebe same, ljudsko društvo, i svijet koji nas okružuje, a čiji smo mi neraskidivi dio, sve u cilju ostvarenja svog životnog Puta i Cilja, Sretnijeg i Ispunjenijeg čovjeka.

Knjiga Putevima svijeta i duha je jedan od načina pronalaska tog Puta i Cilja.

 

IZBOR IZ DJELA

 

KOVAČ

Možda postanem

kovač.

Okovati srce želim

i čežnjom.

Skinut ću zvijezdu

padalicu.

Okovati je poljupcima,

iskaliti je čežnjom

i slutnjom.

Odrezati joj iskre

i napraviti mač

ljubavi

nježan kao duga

jesenja.

I presjeći

srce na pola,

da za čežnjom manje sluti,

da za tobom manje

žudi.

što treperi slutnjom

58

 

 

Danas je mojoj majci

  1. rođendan. Dok je promatram kako u svom vrtu

strpljivo radi zaokupljena

kao u nekom uzvišenom transu, a svuda oko nje:

biljke, cvjetovi, plodovi…

Sve razbuktalo, sve zrači i pjeva

i odiše božanskim skladom.

Zastadoh.

I bi me stid!

 

Koliko beskrajne i neograničene ljubavi je sadržano u njoj?!

U tom svakom pokretu!

 

Okrenuo sam se i sakrio suze.

Ja sam njeno sedmo dijete.

 

 

 

ODJECI

 P r v a z b i r k a p j e s a m a A n t e To m i ć a

Netko do svoje prve zbirke pjesama dolazi polagano, pišući i objavljajući pjesmu po pjesmu, a netko, opet, iznenada bez najave, dođe odjedanput s cijelom, dovršenom i, zašto ne reći, zrelom, ostvarenom knjigom. Prvih je, naravno, više, jer je riječ o uobičajenu putu izrastanja i zrenja. Među potonjima jest i Ante Tomić, čovjek od posla, biznisa, dakle interesa koji nitko ne bi, ili bi teško spojio s književnim radom. A ipak, čitajući njegove pjesme, svatko će se složiti s tvrdnjom da je on i čovjek od književnosti, od pjesme. I, što još više iznenađuje, uvodni stihovi njegove zbirke, ustvari njegova ars poetica, potvrđuju da nije riječ o zalutalom u riječ, čovjeku koji slučajno zapisuje ono što slučajno “doluta” u njegov svagdan, što “naleti” u misao, već osobi koja promišlja stvarnost, nastojeći u njoj pronaći kutak m i r a i s m i r a j a.

Ključne riječi, glavni motiv Tomićevih pjesama jest ljubav, ljubav dječačka i sanjalačka, ali i ljubav za putovanjem, susretom s nepoznatim i drukčijim. Tu je i ljubav spram života, te ljubav – i zahvalnost – prema roditeljima. Premda je riječ o suženu izboru motiva, time pjesme, cijela zbirka, nije uskraćena bogastva slika i metafora, niti dramatike svagdanjeg života. Ističem, u tom kontekstu, pjesmu Okvir za ljubav, koja je svojevrsna potraga za sobom i ljubavlju, ali i vjera u moć riječi. Čekali smo te /Čekali/ I ja/ I bor/ I maslina/Čekali smo te / Čekali – kaže u toj p j e s m i, p r i n j e n o m k r a j u A n t e T o m i ć. Pjesme Ante Tomića satkane su iz jednostavnih riječi, bliskih svakoj osobi. Nema u njima “velikih”, za naše v r i j e m e ” v a ž n i h “, o p t e r e ć u j u ć i h r i j e č i. Sve je smireno, jednostavno, utihnuto, a opet nezaobilazno važno za čovjeka, kako našeg, tako i svakog drugog vremena. Tomić ispisuje samo svoje unutarnje iskustvo, slijedi onaj neuhvatljivi, jedva čujni glas koji u svom životu svatko ponekad čuje, ili osjeti, premda ne zapiše kao on. No, kako i sam piše u uvodnoj pjesmi, Pjesma je iluzija… i samo je vjetar l j u b a v i r a z u m i j e… i p o n e k i č o v j e k.

Bez dvojbe, Tomić će svojom prvom zbirkom iznenaditi svakoga, barem iz dva razloga. Prvi je što ni najbolje upućeni u naše recentno pjesništvo ništa ne znaju o njemu kao pjesniku, koji prvijenac objavljuje u zrelim godinama, a drugi je što će mnogi biti iznenađeni čistoćom izraza i dovršenošću Tomićeve zbirke. To su, opet dva razloga, što Tomićeve pjesme treba (p r o) č i t a t i.

Krešimir Šego

 

 

PUTUJTE S OVOM ANTINOM KNJIGOM U NOVU PUSTOLOVINU ŽIVOTA

„Fra Didak Buntić bio je najjača i najmarkantnija ličnost u Hercegovini dva prva desetljeća ovoga stoljeća: bio je neosporni kormilar broda, kojemu je časno ime Hercegovina. Njegova se pojava nametala, osvajala, zanosila. U mnogo je slučajeva bilo dosta, da se on odluči za nešto – za ideju ili pothvat – da se i prisutni priključe njemu u ogromnoj većini, da napuste svoje poglede i puste fra Didaku da ih vodi. Ličnost magične moći znala je uvjeriti druge da počnu vjerovati u ‘nemoguće’ stvari. Ne samo da je znao odmjeriti što se može učiniti, što li od potke satkati, nego je znao izabrati radne skupove za ostvarenja pothvata i unijeti u njih svoj zanos i elan pa se katkada činilo kako su to drugi ljudi pokrenuli. Ovu vrlinu posjeduju samo izabranici. Fra Didak ju je imao u bogatoj mjeri. Plemenita i uzvišena njegova duša patila je odavno zbog neznanja i zapuštenosti našega nepismenoga težaka pa se dovijao načinu kako bi ga iz tako bijednoga stanja iščupao.” – zapisati će Šegota. Zašto ja pišem ovo uz knjigu Ante Tomića više je razloga.

Svaki put kad ga ugledam, s onim vječnim osmijehom i petarpanovskom zanesenošću nikad odraslog dječaka s glavom punom snova, pomislim na fra Didaka Buntića. Dao je fra Didak svoj život za samo jedan cilj – prosvjećenje hercegovačkog stanovništva, njegovo opismenjavanje, učenje životu, osobnom i duhovnom rastu. Mnogo je godina prošlo, Hercegovina je dobila makar na materijalnom polju više nego ikad ranije, ali je siromaštvo duha možda na najtežim polaznim točkama, gdje se u konstantnoj jurnjavi za opipljivim, financijskim dobrima, u društvu posve iz- vrnutih vrijednosti, potpuno zaboravilo na sebe same. Upravo da bismo shvatili poetiku Ante Tomića moramo najprije ispričati ponešto o njegovoj ličnosti.

U oazi kamenoj, od bure otvrdloj, sušnim ljetima prepuštenoj i hladnim zimama opustošenoj, među sve češće istim takvim ljudima koji su počesto izgubili svaki životni elan u bjesomučnoj trci za preživljenjem, Ante je Tomić uzeo najtežu ulogu – vratiti život. Uzburkati krvotok umne žlibine i nataložene učmalosti u kulturnom, duhovnom i intelektualnom smislu. Kroz svoja putovanja i ušivene uspomene na stopalima, donio je svijet u našu avliju, zamirisao čežnjom daljina, razrušio granice u glavama, približio nam i Tibet, i mirise Indije, francuske krovove i afričke bubnjeve. Za- tutnjao je njima svim onim ušima naviklim na horizont koji se prostire na stotinjak kilometara maksimalno, otvorio je prozore da uđe svjetlost svijeta i tražio isto – da svoju nutrinu otvorimo svijetu. Ante Tomić je kroz svoju zaljubljenost u putovanja, što je rezultiralo i pasioniranom zalju- bljenošću u trčanje, a zatim i maratone, u našu avliju i na naš bajer doveo forestgumpovski žar za neprekidnim nemirom. I nemirenjem. Bajer, to mitsko mjesto uz rijeku Trebižat, okosnicu Antinog Ljubuškog, a kozmopolitskog bića, napunio je licima što trče, trče za svojim svjetlom i isijavaju jedno posve novo svjetlo iz sebe. U svijetu zaglušujućeg kaosa, nerazumljivog moralnog meteža, političkih i društvenih frustracija, Ante Tomić okrenuo je ljude sebi na najljepši mogući način. Okrenuo ih Hercegovini, a Hercegovinu svojim ljudima, stvorio je didakovski most povratka is- konskom sebi i rada na sebi prvenstveno, kako bi kao takav mogao biti od koristi za sebi najbliže i zajednicu u cijelini.

Čak i poslovno okruženje Antino danas je jedino kulturno središte Ljubuškog, gdje se održa- vaju književne večeri, sjajne izložbe i manifestacije. Čovjek je to koji je uspio od benzinske pumpe napraviti istinsku kulturnu pompu i dokazao da mjesto ne određuje kvalitetu sadržaja i čarolije koja će okupljati ljude. A Ante Tomić prosvjetiteljski okuplja ljude. Okuplja ih najprije oko njihove nutrine, negdje duboko zatrpanog sebe, kojeg svi tako često zaboravimo, a okuplja ih i zatim zajedno uvezuje, povezuje kao zvijezde po nebu čineći tako svoju ostavštinu ovim krajevima ne- zaboravnom. Antine riječi u ovoj knjizi minijaturna su blaga za svaki dan radosnog življenja. On traži maksimalan rad na sebi, poniranje u sebe, traži da se rodimo iznova kroz samo one stvari koje nas čine potpuno sretnima. Čudno je kad shvatiš, kako je to rekao veliki Ivo Andrić, koliko malo je potrebno za sreću i koliko nam često baš to malo nedostaje. Ova knjiga koja je pred vama kazuje upravo to: da je suština pronaći i spoznati svoju vlastitu sreću, unutarnji mir, zadovoljstvo i zahvalnost svakom takvom danu.

Putujući s Antom kroz fantastične pejzaže svijeta učiti ćete i o svijetu i o sebi, poželjet ćete odmah otvoriti ladicu s putovnicom i koraci će vam plesati. Nikad više neće mirovati tapkajući u mjestu. Ante nas poziva da otrčimo vlastiti maraton, preispitujući loše, odbacujući pogubne na- vike, iscrpljujuće gigabajte užasnosti modernog svijeta, licemjerje i duhovne ružnoće. Upozorava nas na tanano tkanje života i njegovu kratkoću i neizvjesnost, okreće nam pješčani sat pred očima i jasno pita – a šta si ti učinio za sebe? Ante Tomić zna da bolji i zadovoljniji pojedinac stvara i bolju i vrijedniju zajednicu, a samim time i zemlju. On shvata uzroke naše nesreće i nudi nam lijek. Taj lijek nije ni revolucionaran, ni jedinstven, niti ga je Ante izmislio. Taj lijek smo oduvijek bili samo mi, tako počesto izgubljeni, od sebe udaljeni, od svoje srži odnarođeni.

Čitajte Antu Tomića svaki dan, po nekoliko puta, podsjećajte se na njegove riječi, volite sebe i život, zahvaljujte na svakom novom darovanom jutru. Trčite. I putujte s Antinom knjigom negdje na dnu ruksaka novih pustolovina.

Martina Mlinarević Sopta

Sva prava pridržana © 2003 - 2021 DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA HERCEG BOSNE | WEB SITE by IT Sektor HIG d.o.o | Human Invest Group