Plovidba (pjesme), Željko Kocaj, Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2018. Za Nakladnika Ivan Sivrić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 147. Urednik Miroslav Pilja. Recenzenti Jelena Rajić i Miroslav Pilj. Naslovnica Lili Gluić (Split) Plovidba, akril na drvetu.
Poezija je ovo ispunjena strašću i ljubavlju prema prijateljima, ženi, životu i domovini. Vidno je da je autor stihova isprofilirao svoj pjesnički dar, tematski je zbirku usmjerio od rane do kasne jeseni života, tragajući za odgovorima na vječna pitanja kroz vino, druženja, ljubav i vjeru. Iskreno vjerujem da je Kocaj sljedbenik Šimićevog pokreta slobodnog stiha, iako možda sam nesvjestan toga, on odbacuje metaforu i uniformirani stih, služeći se slobodnim stihom da bude jasan i precizan u namjeri onoga što želi izgovoriti i poslati kao poruku svome čitaocu. (Jelena Rajić).
Željkovi stihovi su gotovo ispovjedni, iskreni, prepuni energije i istodobno, i jednoznačni i slojeviti. Bez imalo straha i predrasuda Željko Kocaj u svojim pjesmama otkriva nam svoju intimu, svoje želje, i ostvarene i neostvarene, svoje tajne, očekivanja, pobjede, poraze, razočaranja i prkose, … ali, ni u jednom trenu se ne predaje očaju. Čak i onda kada se, pišući, kreće između krajnosti kao što su, primjerice, ironija i sarkazam, na jednoj i kristalno čista sentimentalnost, tuga, usamljenost na drugoj strani, on to čini iznimno vješto ukazujući nam da i njemu, ali i svima nama valja krenuti dalje i vjerovati u DOBRO, a ne samo BOLJE. (Miroslav Pilj).