Uzica (pjesme i osmislice), Ivan Bradvica, Vlastita naklada i Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2019. Za nakladnike Ivan Bradvica i Ivan Sivrić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 149. Recenzent je Mladen Vuković.
Ivan Bradvica hrvatski je književnik koji već u svojoj četvrtoj knjizi zajednički ukoričuje i stih i aforizam, dvoriječje koje ispire obje strane životne medalje.
Ivan je životnim pozivom graditelj, a u svojim zrelim i umirovljeničkim danima marno, poput bradve i bradvice, teše i gradi svoju kuću stiha, u kojoj su čvrsto prizemlje aforizamski izričaji koji imaju naslov, što i nije čest primjer ortodoksnih aforističara. Te plodotvorne sudare nasuprotja, doumke, mozgalice i razumnice naziva osmislicama, među kojima su neke osrokovljene, i zapravo epigrami ako se ispišu u stihu. Teme autorovih ljekovitih i mudroslovnih uboda su prizemnosti, neukosti, bahatost, lažotvorje, mržnja i pojedinčeva zloća, mutivoda i vlastolizaca, kao i aktualne boljke cijelog društva, ne samo ljubljene nam domovine nego su na nišanu i širi svjetski gabariti (europski imperijalizam, globalisti i drugi isti…). Aforist napuhane glave želi spustiti na zemlju, prizemljiti i približiti otkucaju srca i uzdahu duše. Opomene su to čovjeku – “beznačajnici svemirskoj” da krene poniznijim, skrušenijim i samokritičkijim putem, otkrivajući prozore svojih obzora: “Između svjetla istine i osjetila kut je spoznaje. “Uronjen u hrvatsku zbilju hipokratski prepoznaju nam dijagnozu: “Komunistička grabež: očevi nacionalizirali, sinovi privatizirali, unuci sve skrivali.” Tko smo mi da sudimo, ali ipak, ako ima neke utjehe u pravičnost pod kapom nebeskom, u ovom privremenom dijelu vječnosti, onda nam autor poručuje: “Nečistu savjest život kažnjava za života.”Aforizamlje se peče u brusionici iz koje pršti prašina zvjezdanih osmišljaja koji svjedoče ono umjetničko geslo “manje je više”, pučki rečeno – znati stati!