Sažete misli (aforizmi), Ivan Bradvica, Vidici d.o.o., Zagreb i DHK HB, Mostar, 2016. Knjižnica Suvremenici, knjiga 132. Urednik Davorin Lovrić, a recenzenti Mate Kovačević i Mate Nedić. Naslovnica i oblikovanje: Mladen Bradvica.
“Svašta pada na pamet onome kojem ništa ne upada u usta” zapamćena je misao iz mojih studentskih dana kojoj ne znam auktora.Često je se sjetim. Sad kad sam djed koji nikada nije gladovao objašnjava mi uzroke problema kod mnogih koje sam susretao u životu. Kao mlad vjerovao sam u riječ starijih. Prve riječi: mama ili tata bile su mi naoko poznate. Nakon odrastanja i zrenja počeo sam uočavati što te riječi sadržavaju. Sad kad sam književnik imam problema s riječima ili onima koji misle da znaju što riječ znači. Poznavati sadržaj riječi i onoga koji je daje s intonacijama i naglascima u kontekstu vremena znači biti pismoznanac ili tumač riječi. Čovjek kao živo civilizacijsko biće ne može bez drugih ljudi i bez riječi. Sam bi sve krojio po svome. To ne može ni jedan čovjek jer je svaki ograničen. Baštinu riječi naslijeđujemo upoznavanjem riječi i dopunjujemo je. Osvijestiti sebe i civilizaciju kojoj se pripada u vremenu ispreplitanja civilizacija rijetki čine jer im za to treba dosta vremena u životu. U hijerarhiji bilo koje ljudske zajednice je izvor zla kad je čovjek iznad čovjeka, a može biti izvor dobra kad je čovjek uz čovjeka. Oscilacije zajednice između zla i dobra vječno utječu na pojedinca. Nadrasti pragmatično svoju ograničenost je moguće poniranjem u dubinu duše uz istovremeni kritički moralni sud svoje savijesti. Kao djed sam potomstvu ostavio spoznaje o temeljnim istinama naše civilizacije preko zbirki pjesama “Pjesma nade” te “Tragovi izvanzemaljca”. Sa”Sažetim mislima” kao sukusom spoznaja htio sam dopuniti zbirke pjesama. Ovime sam naizgled ostavio prerazumljive riječi.Varka je ako se olako shvate pa zaborave. Mnogi prolaze i prolazit će kao da ne postoje radi njih. Preporučam im vlastitu pjesmu “Vječni temelj” da ju nauče. (Ivan Bradvica, autor).
U “Sažetim mislima” tematski je pak riječ o osobnoj životnoj mudrosti pa čak i filozofiji, koja je, kako sam već ranije naglasio, sukladna razmišljanju auktorova naraštaja. Ona u sebi, kao bitne sastavnice, nenametljivo ali iskreno i nepatvoreno nosi odrednice kršćanskoga i hrvatskoga narodnog identiteta kao temeljnu i otpornu snagu ateističnom komunizmu s jedne i nadnacionalnom jugoslavenstvu s druge strane. Premda su u međuvremenu pojmove komunizma zamijenili relativizam, agnosticizam i ostali globalni izmi, a na mjesto jugoslavenstva zasjele nove naddržavne ideologije, Bradvičina se filozofija u ovim kratkim i mudrim izrekama može sažeti u tri “filije” – bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. To su, uz ostalo, vrijednosti koje se usvajaju u obiteljskom ozračju, a kako je danas obitelj na ciljniku cijeloga niza protivnika i osporavatelja, dominantne vrijednosti iz Bradvičina misaonoga svijeta i životnoga iskustva svojevrsni su melem na rane našeg izmučenog svijeta i društva. (Mate Kovačević).