Živković, Joso -Tišina raspadanja

Tišina raspadanja, Joso Živković (pjesme), Naklada DHK HB, Mostar, 2015. Knjižnica Suvremenici, knjiga 21., za nakladnika Ivan Sivrić. Recenzenti: Ružica Pšihistal, Marina Kljajo-Radić i Antun Lučić.

Stjecajući vjerodostojan uvid u život, što sve jest ili može biti život-ispitanik, što su njegovi usponi i padovi, svojim se novim naslovom Tišina raspadanja načelno uključuje u zamašan antropološki sadržaj. U rečenu htijenju pomaže mu njegov jezik, odnjegovan, u zrelosti prosijan, posebno pažen u misli i emociji, kao rezan duhan prve klase, od južnjačkih dostava zvan flor. (Antun Lučić)

Poetski izričaj Jose Živkovića Soje neprestano se koncentrira i sublimira u moderni stih koji zadržava čitatelja više od obične recepcije teksta. U samoći, u dubokoj tišini plode se tihe nenametljive riječi što argumentiraju zbilju života, ali i njezin neminovni zagovor. (Marina Kljajo-Radić)

Pjesnički rukopis Jose Živkovića kompozicijski je prema tematskome kriteriju ustrojen u sedam ciklusa (Krhotine, Tihi svijet, Ljubavi i sjećanja, Sutra, Grč prolaznosti, Hladno ognjište, Klijanja) i oblikovan je pretežito u lirskim minijaturama i poetskim fragmentima slobodnoga stiha uz sporadične oblike, najčešće unakrsne rime.
Na strukturnom planu pjesničkog teksta razvidna je stabilna instanca ja-iskazivanja lirskoga subjekta. Lirski subjekt progovara o svijetu u sebi i svijetu izvan sebe iz situacije egzistencijalnoga egzila. (Ružica Pšihistal)

Sva prava pridržana © 2003 - 2021 DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA HERCEG BOSNE | WEB SITE by IT Sektor HIG d.o.o | Human Invest Group