Plodovi pjesme (sabrane recenzije), Marina Kljajo-Radić,Naklada DHK HB. Mostar, 2015. Knjižnica Suodnosi, knjiga 112. Urednik je Ivan Sivrić, a recenzenti Šimun Musa i Antun Lučić.
Autoričin stil pokazuje se najčešće spontanim, subjektivno toniranim reakcijama svog vlastita jastva, ali u određenoj mjeri i blago osjenčenim znanstvenim mišljenjem. To su odreda diskurzivni tekstovi vrlo kratke forme, kao što su, rekoh, zapisi, osvrti, prikazi koji izražavaju i esejističku slobodu i lepršavost, ali katkad dodiruju i utemeljenu znanstveničku proumljenost. Predstaviti autorsku osobnost i pjesničku činjeničnost navodeći ponekad i stanovite estetske značajke pa, časomice- brzopotezno, i vrijednosne prosudbe, sve to dajući u „relativizirajućoj ljepoti“ što donosi subjektivni dojam i nesputana misao (autorice), osnovni je njezin cilj.(Šimun Musa).
Biti u prosudbi znači održavati „tehničku vladu“ književnosti, ali i dopustiti da nas ugleda pjesma, ona intuitivno slična sebi i našim životima. Poredani Plodovi pjesme, kako svoje napise uz nizanku zbirki imenuje Marina Kljajo, daju naličje polaznih izraza. Pomisli se da je kritički osvrt neki plijen uz pjesnikovanje. Ali ipak je na djelu nezamjenjivo pravilo: ili je nešto pjesma ili plod njezin, kao voćka i prispjeli joj plod. Kad je pjesma već oblikovana i predana drugima, sebstvo njezina autora se povlači, privremeno sklanja kako bi izbila sprega za smisao kreativne prosudbe. (Antun Lučić)