Preminuo član DHK HB Tvrtko Gavran, dijak bosanski

U subotu, 22. siječnja 2022., u 84. godini preminuo je član DHK HB Tvrtko Gavran. 

Pokopan je 25. siječnja 2022. u rodnom Varešu.

Tvrtko Gavran rođen je 1938. godine u Varešu.  Gimnaziju je završio u Varešu, a pravo je studirao u Sarajevu. Radio je kao općinski činovnik, sudac za prekršaje, tajnik i direktor poduzeća te kao novinar u općinskim glasilima. 
Uređivao je emisije iz kulture na radiju Breza, Vareš i Vrhbosna u Sarajevu.
Pisao je poeziju i prozu. Surađivao je u brojnim listovima i časopisima u BiH i Hrvatskoj (Osvit, Naša ognjišta, Hrvatska misao, Motrišta, Svjetlo riječi, Hrvatsko slovo, Život, Odjek, Lica, Polet, Oko, Marulić itd).
Živio je u jednom selu pokraj Breze.
Dobitnik je II. nagrade u Stocu na Slovu Gorčina 1975. za zbirku poezije De kume i  književne nagrade “Dubravko Horvatić” za prozu 2017. godine.
Objavio je knjigu “Dar” 1998. u Književnom krugu Split.
Počivao  u miru.

Obitelji i prijateljima iskrena sućut.

 

Bosanska kuća

Bosanska kuća

Brez krova kisne

Brez puške

Nije sigurna

 

Bosanska kuća

kao bosanska pjesma

Ma kakva bila

Kraj tužan sluti

 

Bosanska kuća

Je kao i sve

U Bosni iznutra

Otvoreno

Izvana zatvoreno

 

Bosanska kuća nije

Ko druge. Da jest

I zvala bi se ko druge

 

 

Starinska

Brat laik ukravši najboljeg

konja kabanicu i dvije puške

male izdavši braću vjeru

i Krista bježi glavom brez

obzira iz samostana u

Kraljevoj Sutjesci pa

će priko brda i dolova

iz turske u austrijsku

carevinu ko da more pobjeći

sebi i zlu svome

Za njim se natisli ljutiti

gvardijan i dva laka

brata franjevca ma

im konji slabi i put

busijama posut oni ni

do Krivaje ne će

Krivaja je plaha rijeka

nema konja ni junaka

da će mimo gaza

tu ga čekam s puškam

teškim i tokama zlatnim

u zasjedi mrtvoj mrak ko gora

Al ga pustih neka ide

ne gone ga smrt ni braća

braća su se umorila a smrt

tamo kud je naumio mirno čeka

Konjic moj je poluborni

mirno jezdi kući i od kuće

nit potuca nit s umara

sretno ćemo u drugu zasjedu

na gorega tata i zločinca

 

Pribilježba o šeširu

Jur šesnaest godina nosim

jedan te isti šešir

šteta što nije dvadeset

učinkovitost nije šala

u skromnoj pjesmi o šeširu

 

Svih tih šesnaest godina

Kanio sam ga baciti

Jer je sklepan nestručno

I sve sam čekao kupit ću novi

Ali bolji nisam našao

 

U međuvremenu sam

se u njemu fotografirao

za kolumnu u uglednom

listu i u istom šeširu

stigao na sve kontinente

pokrivene glave

 

Sad ga više ne bih bacio

sve je što mi je ostalo od

tih šesnaest godina i bolje

što nije dvadeset jerbo je

učinkovitost u pjesmi jedno

u životu drugo

 

Zatvori ta vrata majstore

ja ne bih išao vidiš bolan

da mi se i sa šeširom teško rastati

Tvrtko GAVRAN