Druga riječ je ljubav, Anita Martinac, Naklada DHK HB, knjižnica Suvremenici, knjiga 105., urednik Ivan Sivrić, recenzenti su Šimo Ešić i Ružica Soldo. Likovna oprema Marinka Ćavar.
Knjige, poput ove koju pred nas iznosi darovita, u našem književnom prostoru sve prisutnija i zapaženija, pjesnikinja Anita Martinac, rijetke su u suvremenoj literaturi. Rijetke, najprije po smjelosti autorice da cijelu stihozbirku tematski omeđi motivom ljubavi, temom o kojoj je u poeziji i u književnosti, uopće, “sve rečeno”, u kojoj i znatno iskusnija pera lako upadaju u razne zamke, najčešće u zamku melodramske patetike, stereotipa i opetovanja. Sklisko je to tlo, bez obzira što je svaka ljubav unikatna, jedinstvena i drugačija od svih koje su se prije nje dogodile i koje će poslije nje doći. Jednostavno zato što su svi ljudi, kojima se javila ta, ni sa čim usporediva, čarolija, drugačiji. (Šimo Ešoć).
Snagom iskrenosti i temperamenta, lirskim senzibilitetom, ženskom intuicijom, Anita Martinac unosi novu svježinu, nove tonove i boje u suvremenu hrvatsku poeziju i time je obogaćuje. Njena poezija nosi tragove osobnog iskustva, što njene stihove čini bliskim svakom čitatelju. Ali pjesnikinja ne zlorabi tu činjenicu, Naprotiv, ona sve to pretače u fino ljubavno tkanje, u nemirni vjetar, u more koje obalu ljubi... (Ružica Soldo).