Pero Šimunović (Sarajevo, 21. prosinca 1949. – Mostar, 15. prosinca 2012.). Bio je dugogodišnji profesor hrvatske književnosti na Sarajevskom, a kasnije na mostarskom Filozofskom fakultetu. Bavio se književnom kritikom i književnom poviješću. Bio je član redakcijskih odbora za suvremenu i dječju književnost izdavačkih poduzeća Svjetlost i Veselin Masleša u Sarajevu te urednik biblioteke „Hrvatska književnost“ u mostarskom Grafexu. Bio je i urednik časopisa Lica i Život. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu obnašao je dužnost šefa Odjela za jugoslavenske književnosti. U drugoj polovici 80-ih godina dvadesetoga stoljeća, formirao je prvu sveučilišnu katedru za hrvatsku književnost u BiH nakon 1945. Bio je angažiran na transformaciji Pedagoške akademije u Pedagoški fakultet Sveučilišta u Mostaru, na kojem je bio prodekanom za nastavu i organizirao prvi odjel kroatistike u BiH, Odjel za hrvatski jezik i književnost, čiji je bio pročelnik. Pri Sveučilištu u Mostaru inicirao je osnivanje Instituta za hrvatski jezik, književnost i povijest, na kojem je bio predsjednik Upravnoga vijeća i ravnatelja. Jedan je od utemeljitelja i voditelja znanstvenoga skupa Mostarski dani hrvatskoga jezika.
Kao priređivač objavio je: Izbor iz mlađe bosanskohercegovačke poezije, Sarajevo, 1976.; Mlađe pjesništvo u BiH, Sarajevo, 1979.; Poezija (izbor iz lirike V. Nastića), Sarajevo, 1979.; Ante Kovačić, Mostar, 1998., Ksaver Šandor Gjalski, Mostar, 1999.; Kritičari o Veselku Koromanu, Mostar, 2001.
Pokopan je na groblju Stup u Sarajevu.
Objavljena djela
Kritika i jeres, studija, Sarajevo, 1990.
Kritika i hereza, studija, Mostar, 1997.
Kritički zapisi, Mostar, 2003.
Polemike i kritike, Mostar, 2014.