Vlado Puljić (Zagreb, 18. kolovoza 1934.–Mostar, 21. studenoga 2008.). Pučku školu završio na Buni, nižu gimnaziju u Širokom Brijegu, maturirao u Mostaru. Školu za primijenjenu umjetnost pohađao u Sarajevu, diplomirao na Akademiji za primijenjene umjetnosti u Beogradu. Radio je kao likovni pedagog i kao stručni savjetnik u Zavodu za školstvo u Mostaru. Ostvario je mnogobrojne značajne samostalne izložbe, najviše u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i drugim državama. Slike mu se nalaze u mnogobrojnim muzejima, galerijama i zbirkama. Bio je član Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih likovnih umjetnika u F BiH, Udruženja likovnih umjetnika BiH, Društva pisaca BiH, Društva hrvatskih književnika, Accademie Toscane u Firenci i Nacionalne talijanske akademije Gli etrurschi, Vada – Livorno. Jedan je od osnivača Srednje likovne škole u Mostaru, stručni voditelj Umjetničke kolonije u Počitelju. Prevođen je na brojne jezike, uvršten u antologije hrvatskoga pjesništva.
Pokopan je na groblju Lakševine na Buni.
Djela:
Ilinštak, pjesme, Sarajevo, 1966.,
Veliki kamen, pjesme, Mostar, 1973.,
Veliki čempres, pjesme, Mostar, 1986.,
Vinska mušica, pjesme, Mostar, 1986.,
Razorena kuća, pjesme, Mostar, 1995.,
Vodokradica, izabrane pjesme, Mostar, 1997.
Nar na dar, pjesme, Mostar, 2004.