Marela Mimica (Split, 1936. – Split, 17. prosinca 2014.). Diplomirala je matematiku i provela radni vijek kao prosvjetna djelatnica u rodnom gradu. Pisala je stihove i priče za djecu i mladež, poeziju za odrasle i haiku poeziju. Članica je Društva hrvatskih haiku pjesnika Zagreb i Svjetske haiku organizacije /WHA/.
Nagrađivana je više puta za haiku poeziju na natjecanjima u zemlji i inozemstvu (2. nagradom na haiku natjecanju Kusamakura, Japan 2001.; 2. nagradom na ITOEN-u, Tokyo, 2002. i 2004.; nagradom na Haiku natjecanju Mainichi, Tokyo, 2003. i 2004.; nagradom na ITOEN-u 2011.).Zastupljena je u mnogim zbornicima, primjerice Zvonik mi pruža ruku s izborom stihova autora iz mjesta Mimice kod Omiša i u antologiju hrvatskoga haiku pjesništva 1996. – 2007. Nepokošeno nebo /An unmown sky(ur. Đurđa Vukelić-Rožić).
Pokopana je na groblju u Mimicama.
Objavljena djela:
Volim životinje, slikovnica, Zagreb, 2000.
Gnijezda pod nebom, pjesme za djecu i mladež, Split, 2002.
Mala povećala, zagonetke, pitalice i dopunjaljke, Zagreb, 2003.
Proljećem zagrljeni, pjesme za djecu, Split, 2005.
Hodači za svjetlom, pjesme, Split, 2006.
Reci, pričo, djeci, priče za djecu, Split, 2007.
Cvrkutalice, haiku, Split, 2007.
Zavičajna čitančica (s I. Jembrihom i D. Načinovićem), Zagreb, 2007.
Mijau i vau, priče za djecu, Split, 2008.
Čipke, pjesme, Split, 2008.