Jozo Mihaljević (Golinjevo, Livno, 11. studenoga 1955. – Zagreb, 23. svibnja 2006.). Pjesnik. Pučku školu pohađao u rodnom mjestu i Podhumu kod Livna. Maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a filozofsko-teološki studij završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Kao svećenik službovao u Kraljevoj Sutjesci, Jajcu, Kotor Varošu, Vidošima, Biloj kod Travnika. Duže vrijeme boravio u Franjevačkom samostanu Gorica i u župi Podhum kod Livna. Za ponovnog boravka u Jajcu (1991.) sudjeluje u obnavljanju HKD Napredak, podružnice “Stjepan Tomašević”. Član uredništva Svjetla riječi od 1995. godine, predsjednik ogranka Matice hrvatske Livno od 1997.
Urednik Vodiča kroz Franjevački samostan Gorica u Livnu, kataloga samostanske galerije Gabrijela Jurkića (1995.), te Sabranih djela fra Bonifaca Badrova u tri sveske (1997.).
Djela:
Na raspućju (pjesme, 1980.),
Lica svjetska naša (pjesme, 1989.),
Pjesme-iz neobjavljene lirike (pjesme, 1991.),
Analiza čovjeka-seljak, građanin, proleter (brošura, 1992.),
Livanjska književna čitanka (hrestomatija, 1994.),
Ovisnost o drogi i alkoholu-bolest, liječenje, prevencija (1995.),
Nikola Šop-Iskustvo vjere u zavičajnosti (1999.)
Čovjek pred Bogom (2000.)