Jozo Mihaljević (Golinjevo, Livno, 11. studenoga 1955. – Zagreb, 23. svibnja 2006.). Pučku školu pohađao Golinjevu i Podhumu kod Livna, maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a filozofsko-teološki studij završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Kao svećenik službovao u Kraljevoj Sutjesci, Jajcu, Kotor Varošu, Vidošima, Biloj kod Travnika. U Jajcu (1991.) sudjeluje u obnavljanju HKD Napredak, podružnice „Stjepan Tomašević“. Bio je član uredništva Svjetla riječii predsjednik ogranka Matice hrvatske Livno. Urednik Vodiča kroz Franjevački samostan Gorica u Livnu, kataloga samostanske galerije Gabrijela Jurkića te Sabranih djela fra Bonifaca Badrova u tri sveske.
Pokopan je na groblju Svetoga Mihovila na Gorici kod Livna.
Objavljena djela
Na raspućju, pjesme, Tomislavgrad, 1980.
Lica svjetska naša, pjesme, Tomislavgrad, 1989.
Pjesme – iz neobjavljene lirike, pjesme, Tomislavgrad, 1991.
Analiza čovjeka – seljak, građanin, proleter, brošura, Livno, 1992.
Livanjska književna čitanka, hrestomatija, Livno, 1994.
Ovisnost o drogi i alkoholu – bolest, liječenje, prevencija, Livno, 1995.
Nikola Šop – iskustvo vjere u zavičajnosti, Jajce, 1999.
Čovjek pred Bogom, Livno – Zagreb, 2000.