Jozo Mašić (Tomislavgrad, 13. studenog 1956. – Livno, 9. siječnja 2017.).Književnik, novinar, amaterski slikar i kipar. U Tomislavgradu je završio osnovnu školu i gimnaziju, a zvanje profesora hrvatskoga jezika i književnosti stekao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Kao novinar i pisac surađivao je sa sarajevskim Oslobođenjem, Svjetlom riječi te s Našim ognjištima, a u vrijeme Domovinskoga rata bio je glavni i odgovorni urednik Tomislavgradskih ratnih novina. Bio je jednim od utemeljitelja i urednika Hercegbosanske novinske agencije (HABENA) u Mostaru i glavni urednik tjednika Horizont. Bio je istaknuti kulturni djelatnik, tajnik tomislavgradskoga ogranka Matice hrvatske, stručni savjetnik za kulturno-umjetničke programe Doma kulture Tomislavgrad i pomoćnik ministra za kulturu, prosvjetu i šport općine Tomislavgrad.
Književni opus čini mu više od dvije stotine književno-kritičkih tekstova, eseja, ogleda, studija, prikaza, recenzija i političkih kolumna. Pripovijetkama je zastupljen u nekoliko izbora i antologija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a Roman o Ljiljani uvršten je u ediciju Hrvatska književnost u BiH u 100 knjiga. Bio je članom Društva hrvatskih književnika. Jedan je od utemeljitelja i prvi dopredsjednik Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. S glumcima amaterima iz Tomislavgrada i Čapljine na scenu je postavio nekoliko dramskih tekstova. Bio je uposlenik Srednje strukovne škole, a jedno vrijeme i ravnatelj Gimnazije Marka Marulića u Tomislavgradu.
Pokopan je na groblju Navijala u Sarajlijama kod Tomislavgrada.
Objavljena djela
Roman o Ljiljani, priče, Sarajevo, 1986.
Ljudi i tice, priče, Tomislavgrad, 2016.