Radovan Marušić (Metković, 31. svibnja 1932. – Zenica 10. rujna 2008.). Dramski pisac, scenograf i kostimograf. Školovao se u Metkoviću, Dubrovniku, Splitu i Novom Sadu. Završio Višu školu za primijenjene umjetnosti u Novom Sadu, odsjek scenografije. Najveći dio radnoga vijeka proveo je kao ravnatelj Narodnog kazališta Zenica. Autor je više od dvjesto kazališnih i drugih plakata te više od četiristo scenografija i kostimografija za kazališne predstave.
Dobitnik brojnih priznanja – Sterijinih nagrada, UDUBIH-a, 27-julska nagrada BiH, Nagrada ZAVNOBiH, Zlatni lovorov vijenac MESS-a za životno djelo, Zlatna povelja Internacionalne lige humanista, Nagrada Sloboda Međunarodnoga centra za mir, Odlikovanje „Zaslužan za kulturu Poljske“. Bio član žirija Sterijinog pozorja, MESS-a, festivala u Bugojnu i Trebinju. Bio je dopredsjednik Društva pisaca BiH, član HDZU i Hrvatskoga društva pisaca.
Pokopan je na groblju Svetoga Ilije u Metkoviću.
Objavljena djela
Otočanke, drama, Sarajevo, 1977.
Dvije drame, Sarajevo, 1987.
Vila Rajski mir, drama, Sarajevo, 1990.
Clitocybe olearia, drama, Zenica, 1996.
Katarina Kosača, drama, Mostar, 1996.
Na sred polja leži jedna vojska cijela – stihom i mislima o Bleiburgu, Mostar, 1998.
Gubitnici, drama, Zenica, 1998.
Stari i novi gubitnici, izbor drama, Tuzla, 2001.
Javorka — Balada o ljubavi i patnji, drama, Metković – Mostar – Zenica – Sarajevo, 2002.
Inferno, drama, Sarajevo, 2004.
Krnjesavac, roman, Sarajevo, 2005., 2Metković, 2006.