Marko Martinović (Polje, Travnik, 8. ožujka 1933. – Vitez, 21. rujna 2003.). Prozni pisac, pjesnik i književni kritičar. Diplomirao na Višoj PTT školi. Dugo godina radio kao poštanski činovnik u Vitezu, gdje je, prije odlaska u mirovinu, bio i ravnatelj tamošnje Pošte. U viteškoj podružnici HKD Napredak angažiran od obnavljanja njezina rada tijekom rata, posebno u izdavačkoj djelatnosti.
Smatra se predstavnikom „Viteškog novog književnog naraštaja“. Njemu u čast u Vitezu je 2007. utemeljena književna nagrada Marko Martinović Car.
Pokopan je na gradskom groblju u Vitezu.
Objavljena djela
Zvona i tišine, pjesme, Travnik, 1962., 2Vitez, 1997.
Tražio sam Augusta, pripovijetke, Sarajevo, 1981.
Ljudi u vremenu, reportaže, Vitez, 1990.
Ljubav i smrt u dolini Lašve, proza i poezija, Sarajevo, 1990.
Isus u podrumu, pripovijetke, Novi Travnik, 1995., 21996.
Propitivanje: postcriptum, književne kritike i eseji, Vitez, 1998.
Gutači žaba, priče, Vitez, 1999.
Prosinačke kiše, priče, Sarajevo, 2002.
Salon namještaja, priče, Split – Široko Brijeg,2003.