Marko Martinović (Polje, Travnik, 8. ožujka 1933. – Vitez, 2003.). Prozni pisac, pjesnik i književni kritičar. Diplomirao na Višoj ptt školi. Dugo godina radio kao poštanski činovnik u Vitezu, gdje je, prije odlaska u mirovinu, bio i ravnatelj tamošnje Pošte. U viteškoj podružnici HKD Napredak
angažiran od obnavljanja njezina rada tijekom rata, posebno u izdavačkoj djelatnosti.
Djela:
Zvona i tišine (pjesme, 1962.),
Tražio sam Augusta (pripovijetke, 1981.),
Ljudi u vremenu (proza, 1987.),
Ljubav i smrt u dolini Lašve (proza i poezija, 1989.),
Isus u podrumu (pripovijetke, 1995.),
Gutači žaba (priče, 1999.)
Prosinačke kiše (priče, 2002.)
Salon namještaja (priče, 2003.).