Nikola Martić (Višići, Čapljina, 5. kolovoza 1938.–Split, 29. siječnja 2013.). Pučku školu pohađao u Višićima, a gimnaziju u Čapljini, Grafičku školu (odjel litografije) završio u Sarajevu, studirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu kao izvanredni student. Djelovao je kao slobodni umjetnik. Prevođen na nekoliko stranih jezika, a poezija mu je uvrštavana u antologije i izbore poezije.
Jedan je od potpisnika (Stanislav Bašić, Veselko Koroman, Vitomir Lukić, Mirko Marjanović, Nikola Martić, Vladimir Pavlović i Mile Pešorda) članka „Kad ćemo odgovoriti Grgi Gamulinu” 1971., poznatoga kao „Pismo sedmorice i „Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku“.
Pokopan je na groblju u Višićima.
Objavljena djela
Vrtovi zemlje humske, pjesme, Sarajevo, 1964.
Znamen, poema, Sarajevo, 1968.
Bogumilska bajka, pjesme, Sarajevo, 1971.
Sedmo godišnje doba, pjesme, Sarajevo, 1972.
Svanuće davnine, pjesme, Sarajevo, 1975.
Poezija, izabrane pjesme, Sarajevo, 1981.
Duša i tijelo, pjesme, Sarajevo, 1982.
Gdje su meni krila, pjesme, Sarajevo, 1983.
Poezija, izabrane pjesme, Sarajevo, 1985.
Stablo nasred svijeta, pjesme, Split, 1986.
Zavjetno stablo, pjesme, Split, 1990.
Košulja od lišća, pjesme, Zagreb – Mostar, 2000.