Mirko Marjanović (Tramošnica, 13. srpnja 1940. – Sarajevo, 28. svibnja 2023.). Osnovnu školu završio je u Tramošnici, a gimnaziju u Gradačcu, u Sarajevu je dvije godine studirao pravo, a diplomirao na Višoj pedagoškoj školi likovnu umjetnost. U vrijeme studija u Sarajevu je tehnički uređivao studentski list Naši dani, Zadružni željezničar i Oslobođenje. U književnom časopisu Život radio je kao korektor u vrijeme kada je njegov glavni urednik bio Mak Dizdar. Radio je na TV Sarajevo kao ilustratori kao urednik u informativnom i kulturnom programu, bio je tajnik u Kulturno-prosvjetnoj zajednici BiH, glavni urednik književnoga časopisa Život, urednik domaće književnosti u izdavačkoj kući Svjetlost (uz R. Trifkovića i A. Isakovića bio urednik edicije Književnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u pedeset knjiga), prvi glavni urednik Stećka, lista za kulturu i društvena pitanja HKD Napredak. Bio je predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Sarajevuu kojem je pokrenuo ediciju „Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga“. U Udruženju književnika BiH obavljao je niz funkcija od tajnika do predsjedavajućega. Bio je među osnivačima bosanskohercegovačkoga centra međunarodnoga PEN kluba ujesen 1992. u opkoljenom Sarajevu.
Pripovijetke su mu uvrštene u mnoge antologije, izbore i preglede i prevođene na talijanski, njemački, španjolski, engleski, poljski i turski jezik. Dobitnik je nagrade „Svjetlosti“, Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, Dvadesetsedmojulske nagrade BiH, kao glavni urednik dobitnik je Međunarodne nagrade „Pierre Chevallier“ (Génève) za mjesečnik Stećak.
Bio je član Društva hrvatskih književnika, Društva pisaca BiH i PEN Centra BiH, te redoviti član Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost u Sarajevu. Jedan je od potpisnika (Stanislav Bašić, Veselko Koroman, Vitomir Lukić, Mirko Marjanović, Nikola Martić, Vladimir Pavlović i Mile Pešorda) članka „Kad ćemo odgovoriti Grgi Gamulinu” 1971., poznatoga kao „Pismo sedmorice i „Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku“.
Pokopan je na groblju Sveti Mihovil u Sarajevu.
Objavljena djela
U ime oca i sina, roman, 1969.
Središte, pripovijetke, 1973.
Povijest izgubljene duše, roman, 1980.
Braća, roman, 1983.
Voda teče kako teče, izbor iz proze, 1984.
Topot divljih konja, roman, 1989., 22002.
Živjeti smrt, sarajevski ratni dnevnik, 1996.
Fra Petar Perica Vidić, likovna monografija, na hrvatskom, njemačkom, talijanskom i engleskom j., 1997.
Fra Petar Perica Vidić, likovna monografija, 2004.
Treći svjetski rat, zapisi, kritike, pjesme, razgovori, 1999.
Osmjehni se i u plaču, roman, 2000.
Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, leksikon, 2001.
Čuvar obiteljske katedrale, priče, 2011.
Zapisi o knjigama i slikama, književni i likovni zapisi, leksikon o hrvatskim likovnim umjetnicima BiH, 2012.
Kad god razgovaram s vjetrom, pjesme, 2014.
Strah, roman, 2014., 22016.
Dom blaženog djeteta, roman, 2017.
Od zaborava za zaborav, prozni zapisi i pjesme, 2017.
Zašto mislim da je danas petak, pjesme i prozni zapisi, 2019.
Pod jednim krovom, zapisi o piscima, slikarima, grafičarima, dnevnik iz Kine, 2020.
O hrastu i žiru, pjesme i prozni zapisi, 2020.