Admiral Mahić, (19. 1. 1948. u Banja Luci – 19. 9. 2015., Sarajevo) bio je bosanskohercegovački književnik. Završio je tehničku školu. Bio je vanredni student na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, ali je napustio studije. Radio je kao mornar, ribar, konobar, poštar, radiospiker, novinar. Tokom opsade grada Sarajeva bio je urednik prvog ratnog biltena Hrvatske seljačke stranke i voditelj – koordinator književnih programa u HKD “Napredak”, u Sarajevu. Nakon rata imao je nekoliko inostranih književnih stipendija kao što su: Kulturkontakt-Austria, Alte-Schmiede, Wien, Kultur-Steimark, Graz i Maribor. Poezija mu je prevođena na francuski, slovenski, njemački i engleski jezik.Pored poezije objavljivao je i prozu, zabilješke sa putovanja i drame.
Objavio je niz dramskih tekstova za djecu emitiranih na Radio Sarajevu. Živio je kao slobodni umjetnik u Sarajevu. Radio je dobrovoljno kao urednik časopisa za poeziju i umjetničku fotografiju Republika poezije. Bio je jedan od osnivača PEN Centra BiH. Pjesnik naših sahara, oaza i Bosne, živio je kao boem i bio voljen i poštovan od sugrađana. Admiral je znao da prepozna i epilepsiju cvjetova i kao putnik kroz imperiju atlasa, pjesmama gradi svoju Babilonsku kulu.
Glasno i zvonko, kao da sluti svjetlosnu stazu tajnovitog puta, govorio je kako ga čeka muzika sfera za njegove sonete. Admiral je bio izuzetan čovjek, prijatelj koji je darivao našoj zajednici svoje stvaralaštvo i neizmjernu ljubav i zanos pjesnika.
Govorio je sa strašću i stihove drugih pjesnika i radovao se svakom stihu, svakom gradinaru.
Knjige pjesama
Ljubavna inspiracija, Sarajevo, 1977.
Epilepsija cvjetova, Sarajevo, 1981.
Atlasna imperija, Sarajevo, 1985.
Glasno zrim, Tuzla, 1988.
Kameni stol, Sarajevo, 1990.
Zvono, Sarajevo, 1990.
Sahara, Sarajevo, 1993.
Vijavica iz pisaćeg stroja 2000.
Džajina loza 2002.
Treba biti priseban 2004.
Majčine ruže
Planinski vodoskok 2oo8.
Ljubavni red vožnje 2o11.
Vozni red ljubezni (zbirka pjesama na slovenskom – 2o11)
Bacač pjesama 2o13.
Drame
Brod na Miljacki, 1982.
Je li ovo cesta, 1982.
I gurat ću vinograd kroz mariborske ulice 2o15.