Admiral Mahić (Banja Luka, 19. siječnja 1948. – Sarajevo, 19. rujna 2015.). Završio je tehničku školu. Bio je izvanredni student na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, ali je napustio studije. Radio je kao mornar, ribar, konobar, poštar, radiospiker, novinar. Tokom opsade grada Sarajeva bio je urednik ratnoga biltena Hrvatske seljačke stranke i voditelj-koordinator književnih programa u HKD Napredak u Sarajevu. Nakon rata imao je nekoliko inozemnih književnih stipendija: Kulturkontakt, Alte-Schmiede, Kultur-Steimark, Wien, Graz i Maribor.
Poezija mu je prevođena na francuski, slovenski, njemački i engleski jezik.Pored poezije objavljivao je i prozu, zabilješke s putovanja i drame. Objavio je niz dramskih tekstova za djecu emitiranih na Radio Sarajevu. Živio je kao slobodni umjetnik u Sarajevu. Bio je urednik časopisa za poeziju i umjetničku fotografiju Republika poezije, jedan od osnivača PEN centra BiH.
Objavljena djela
Ljubavna inspiracija, pjesme, Sarajevo, 1977.
Epilepsija cvjetova, pjesme, Sarajevo, 1981.
Brod na Miljacki, drama, 1982.
Je li ovo cesta, drama, 1982.
Atlasna imperija, pjesme, Sarajevo, 1985.
Glasno zrim, pjesme, Tuzla, 1988.
Kameni stol, pjesme, Sarajevo, 1990.
Zvono, pjesme, Sarajevo, 1990.
Sahara, pjesme, Sarajevo, 1993.
Vijavica iz pisaćeg stroja, izabrane pjesme, Sarajevo, 2000.
Džajina loza,pjesme, Tešanj, 2002.
Treba biti priseban, pjesme, Zenica – Bruxelles, 2004.
Majčine ruže, pjesme, Sarajevo, 2006.
Planinski vodoskok, Sarajevo, 2008.
Ljubavni red vožnje, pjesme, Sarajevo, 2011.
Vozni red ljubezni (na slovenskom j.) 2011.
Bacač pjesama, pjesme, Zagreb, 2013.
Otkud ljubav za stolom smrti, izabrane pjesme, Sarajevo – Zagreb, 2015.
I gurat ću vinograd kroz mariborske ulice, drama, Sarajevo, 2015.
Flirrende Visionen : Gedichte – Lepršava priviđenja, pjesme, Ulm – Zagreb, 2019.