Kutija, Žaklina

Žaklina Kutija, rođena Glibo, rođena u Jablanici 16. srpnja 1964. BiH, profesorica hrvatskoga jezika, voditeljica nastave u prvoj privatnoj gimnaziji u Zadru, kulturni djelatnik, dobar poznavatelj tradicijske kulture. Baveći se baštinom RH, a posebno prostorom Zadarske županije, organizira deset županijskih smotri folklora. U potpunosti predana društvenoj sredini autor je i realizator značajnih projekata u kulturi: Boccadoro, Kolajna, Tradicijska odjeća, narodna nošnja ravnokotarskih serdara. Sudionica je mnogih književnih manifestacija, uvrštena u antologije i zbornike. Ispisuje prozu, poeziju, esejistiku…Objavljuje po raznim književnim publikacijama. Objavila knjigu pjesama Riječi s vrha vala, uredio N. Š. Tonin, (u najužem izboru za jednu od najznačajnijih pjesničkih nagrada za autorice u BiH i regiji, »Anka Topić«).

Uskoro joj iz tiska izlazi knjiga kratkih priča Ljubav na smetlištu u izdanju HKD iz Rijeke, u pripremi za tisak ima monografiju o Polači, Boje baštine, znanstveno-istraživački rad, O Miroslavu Krleži. Dva znanstvena rada objavljena u Zbornicima MH Og. Zadar. Objavila znanstvene radove s Nikolom Šimićem Toninim: Hereditarnost u djelima Vjencislava Novaka – Senj – Novakovi dani, Skice za portret Petra Kanovelića – Korčula, Znanstveni skup Petar Kanavelić – Nagrada za znanstveni rad 2021., o Vladi Gotovcu. Više njenih pjesama je uglazbljeno, neke od njih i sama izvodi: Razdvojeni morem mi, Priteško živimo… Pjeva u klapama i zborovima, vrsna plesačica, urednica, lektorica, (Nagrada za urednicu godine na Danima prijatelja knjige u Rijeci za roman N. Š. T. – Engleski okvir za ahmičku sliku… živi u Zadru i Dragama – Općina Pakoštane.

Izvor:https://www.zadarskilist.hr/clanci/25102021/zaklina-kutija-primljena-u-drustvo-hrvatskih-knjizevnika-hb

 

DUH

Sa smetlišta riječi

veličine planine

proviri neki stih

kao miš

iz rupice srca.

I ja zaboravim

sav otpad svijeta

zureći

u bojažljivo

protrčavanje duha.

IGRA

 

Tamo

gdje prestaje želja za pravdom

i kada je za istinu prekasno

Na putu

na kojem te nisu prepoznali

nego si sam lutao

prepun do puknuća

Počinje

Igra na rubu

BERAČ TIŠINE

 

Sav se život svede na dosljedno branje misli.

Branje u tišini. Branje u buci.

Ustuknula povrijeđenost buni se.

Bujicom nadire nadahnuće ovlaštene rezignacije.

Spoznaja ubran plod gravitacijom plovi.

Slutnje neukorijenjene budućnosti spajaju niti pokidane tišine.

Nakupine sjena kradu svjetlost pukotina.

Berač misli podiže vjeđe…                  

POGLED

 

Pogled plovi

nedodirom

Jasnost

slikom plijeni

Škripa kočnica

u daljini podsjeti na postojanje

odlutao u mirnoću

pogled se vrati s putovanja.

Na pragu blatnjave čizme.

Na ogradi ostavljena kapa.

Ispod cvijeta uzdignut stoji

izmet psa.

 

  KOŽA SPOZNAJE

 

Plima nadahnuća

Svjetove rastvara

Kljove istine

Prijeđeno deru

 

Konglomerati atoma

Komešaju se

U koži spoznaje

SPOZNAJE

 

Utihnuća glasova

Plimu misli

Bjelinu lista ispune

Krivudavim značenjima

Duše u traganju

Svoga proplanka

u buci glagoljive šume

 

PROROK

Da

Bio je prorok

Uskim vidokruzima

Zatvorenim srcima

Stisnutim šakama

 

Bio je prorok

 

Nakićenim nakazama

Oholim usnama

Zatrovanim dušama

 

Da

Bio je prorok

 

Pjevao glasno

Dozivao ljubav

Darivao snove

 

Bio je prorok

 

Nisu vjerovali

Pjevu samotnjaka

Na vjetrometini

Neizvjesnosti

Darovane svetosti

Svoga proroka

 

 

*Čitajući Mojsija poželjeh Utjehu – drznuh se!  Zadar, Karma 2008.

 

PRIČA

Svaka pjesma ima svoju priču
Svaka priča svoju tajnu pjesmu
Svaki stih je samo tužna kaplja
ostala na dnu srca neiskapana
Svaka pjesma svoju suzu
Svaka suza svoju pjesmu

KLJUČAR

 

Lik s Orijenta
Zamišljeni Jahač Velebita
Vladar Mora svijeta
Ključar svih Lokota
s Tajnom

 

SMISAO

Tražiš ga?

Nalaziš ga?

Želiš ga!?

Što ako ga pronađeš

i ne znaš da si ga napokon pronašao

pa ga negdje usput ostaviš

onako, samo ostaviš,

jer, baš se tada

i nije trebao pojaviti.

Ne, ne tražiš ga,

ne treba ti,

smeta tvojoj svakodnevici,

koju bi: da se ne mijenja

jer se taman nekako

uobličila

ustalila.

I, kako bi

i zašto bi

opet ponovo

u neki novi nemir izbora?

A, tek si sve riješio

i netko si

i nešto si

i promatraju te,

razmišljaju

bi li te primili

u svoj krug

poznatih

priznatih

nadljudi.

 

Ali, oprosti mi,

i ti ih tako zoveš

moram to izreći:

uglavnom Licemjera.  

 

 DEFINICIJA TRENUTKA

Definicija trenutka

nedefiniranih mijena

prolaznosti

 

Skalina rasta

približavanja

božanske vizije

ponuđenoga

 

Življenje u danom

trenutak prepoznavanja

sklada odabranih

Skale – skaline

Za korak

U novo

 

Forma

suptilne osobnosti

prepoznavanje na

razinama

tananih niti

 

 LJEPOTA JE SAMO U MOGUĆNOSTIMA

 

To pravo, najljudskije pravo,

pravo izbora.

Taj, najteži trenutak,

trenutak odluke.

On, taj Trenutak, hoće samo čovjeka.

A, tako je lijepo dok je sve u mogućnostima,

dok nas odabrani put ne dovede do

čuvenoga Zida.

Tek tada,

moramo, jer nas prisile

tijekovi koje nismo uvijek mogli predvidjeti

da se probudimo

jer, dalje ne možemo,

a natrag ne bismo

desno ili lijevo,

ne znamo

i, kao zvijer u kavezu

vrti se naša misao.

 

A onda neki sretnik

napiše nekoliko stihova

nakon nekoliko slatkih kapljica

I, ruga nam se,

smije se nemoći

likuje potajno.

A mi, naivno mislili:

Mi imamo mogućnost izbora!

 

*Zadar, Relja, 30. siječnja 2005.

 

ODJECI

Žaklina Kutija: Riječi s vrha vala, Knjiga pjesama, Hrvatsko književno društvo Ogranak Zadar, Biblioteka Donat, Zadar 2020.

Teško je povjerovati, i nama koji poznajemo Žaklinu, kako je ovo prva ukoričena knjiga njezinih pjesama. U Kaosu vremena koje živi, Žaklina ulazi hrabro u ožiljke života upjesmujući ih.

Priča: Svaka pjesma ima svoju priču / Svaka priča svoju tajnu pjesmu / Svaki stih je samo tužna kaplja / Ostala na dnu srca neiskapana / Svaka pjesma svoju suzu /  Svaka suza svoju pjesmu

U njezinim pjesmama nema jalovih fraza. Nema suvišnih riječi i raspjevavanja. Snagom zrcalnosti nutrine pjesma teče bez zadrške bistro i glatko.

Duh: Sa smetlišta riječi / veličine planine / proviri neki stih / kao miš / iz rupice srca. / I ja zaboravim / sav otpad svijeta / zureći / u bojažljivo / protrčavanje duha.

 

                Žaklina Kutija, pjesnikinja, govori vlastitom poetikom nastalom na osobnom iskustvu, življenoga i proživljenoga. Istovremeno je pobunjenik, očajnik, vjernik…  bljeskoviti svod življene i (za)mišljene stvarnosti, samozatajna kao i svaka stvarna vrijednost. Takva je i njezina poezija – poezija intelekta.

Sjekira uma: Zagriz vremena / Opožarenim oblacima / Silinu putenu snaži // Rane zacijeljele / Nude se mirnoći dželata / Sjekira uma ljupku misao brusi.

Okusivši gorčinu životne stvarnosti i težinu misaonosti, iskustveno zrelo misli i oštrobrido zaključuje o sadržaju vremena i čovjeka.

            Razgovor: Kada usnama dodirneš / Sol suze svoje / pomisliš da si sam / na svitu tom /

i tiho Boga upitaš: / zašto sve tako je. // Kada klečiš pred njim / i moliš Ga / da te bar ne’ko / razumi / i da nisi tako prokleto sam / da te ne’ko ‘jubi. // Kad stvorija te / na ovi svit / je l’ i sam plaka’ / je li zna’ koliko si / Dio stvaranja. // Ako je misli’ / da život je / Nešto usput / je l’ /  Spreman / Reć: / Oprosti!

            Odlikama što rese pjesnikinju Žaklinu Kutija, a nije im malen broj, od onih ljudskih do pjesničkih, umjetnice riječi koja, kako u tematici tako i u formi traži i nalazi osobni izraz. Metafore, analogije, slike, sintagme, utemeljene na istančanom osjećaju za jezik, melodiju i ritam, predstavljaju ju i govore o njoj pjesme: glasno, jasno i pamtljivo. Subjektivnim iskazom pokazuje moderan senzibilitet, izraza usmjerenog slobodnoj metaforičnosti i jednim dijelom nadrealističkom sublimatu zbilje.

Duša: U punini besćutnosti / Tankoćutnih osjetila / Otklizala u pustinju / Još je jedna // U tamnici / Šutjela je / Štropot tijela / Prestao je / Ništa / Samo / Nestala je / Još jedna  

            U svojoj poeziji Žaklina Kutija ujedinjuje osobno doživljeno s koloritom zavičaja, mudrošću Rame iz koje je ponikla, primorskog kulturnog prostora u kojem živi, podneblja i života puka s kojim živi.  Baveći se sustavno desetljećima tradicijskom kulturom, emocije i iskustva, sve to kao boje u duginom vijencu slaže u vijenac pjesme i kao duga povezuje poetskim mostom. Njezine su pjesme njezini otisci boli, otisci radosti, ali i radost da se njima iskaže.

Ključar: Lik s Orijenta / Zamišljeni jahač / Velebita / Vladar / Mora i svijeta / Ključar svih lokota / S tajnom

            Gdje je početak ako nema kraja, a mogao bih ovako u beskraj.

Žaklinine pjesme ne kroti riječ, ne koriči ih i ne zatvara, one su otvorene i slobodne, u harmoniji našega jezika, na standardu, idiomu kraja i njoj drage ikavice, imaju svoju zvukovno glazbenu odliku, i mnoge njene pjesme su uglazbljene: Čovik, Lanterna, Stari Arbanas, Dišpet i Zavit. Oblikovane oblikom duše, ove su pjesme pisane Ramom, kamenom, morem, Velebitom, cvijetom, pticom, čovjekom, srcem, ljubavlju.

>> …  Al ipak ponekad kada sumnjamo / da ovi život neš moć izdržat / pruži nam ruku Neko nepoznat / i Čovik Čoviku bude spas – Čovik

 

 Nikola Šimić Tonin

 

 

 

 

 

 

Sva prava pridržana © 2003 - 2021 DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA HERCEG BOSNE | WEB SITE by IT Sektor AOX Company | Visit www.aox.company