Dubravko Horvatić, pjesnik i pripovjedač (Zagreb, 9. XII. 1939. – Zagreb, 20. svibnja 2004.). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1958. te komparativnu književnost i povijest umjetnosti 1962. na Filozofskom fakultetu. Bio je voditelj Galerije Studentskog centra u Zagrebu 1962–66, potom do 1990. slobodni umjetnik. Od 1990. urednik je u Nakladnome zavodu MH, 1992–93. Matičin potpredsjednik. Prvu pjesmu bez naslova objavljuje 1957. u Zborniku zagrebačke Klasične gimnazije 1607–1957. Piše pjesme, novele, priče i romane za djecu, putopise, drame, književne i likovne kritike i eseje i objavljuje u periodicima Telegram (1960, 1962–70, 1972), Razlog (1962–64, 1966), Kolo (1963–64, 1967, 1969–71, 1993), Revija (1963–67, 1971), Život (1963, 1965), Forum (1965, 1967, 1974, 1988, 1991, 1994–95, 1999, 2001), Odjek (1965, 1967, 1974), Zadarska revija (1965), Izraz (1966, 1975, 1977), Mogućnosti (1966), Republika (1966–67, 1969–74, 1978, 1980, 1984, 1987–88, 1990, 1992), Dubrovnik (1967, 1987, 1991–92, 1994), Polet (1967), Kaj (1968), Most (1968, 1991–92, 1996), Kamov (1970–71), Kana (1970–74), Čovjek i prostor (1971–72), Hrvatski tjednik (1971), Hrvatsko sveučilište (1971), Matica (1971), Jukić (1980–81), Život umjetnosti (1983), Dometi (1992), Hrvatski iseljenički zbornik (1992, 1994–96), Književna revija (1992), Rusan (1992), Hrvatska revija (1993, 1999), Hrvatska (1994), Zrcalo (1994), Hrvatsko slovo (1995–2001), Državnost (1999), Osvit (1999–2001). Bio je urednik Telegrama 1967–70, književne rubrike Hrvatskog tjednika 1971. i glavni urednik Hrvatskog slova 1995–98. Pjesnik H. pripada egzistencijalnomu pjesništvu generacije razlogovaca. Piše sažetu i pojmovnu poeziju govornoga ritma, naglašene višeslojnosti, filozofičnosti i sentencioznosti bez deskripcije. U prvim dvjema zbirkama (Groznica i Zla vojna) kao tematsku konstantu svojega pjesništva postavlja odnos čovjeka i života problematizirajući ljudski opstanak. Piše besjedovnim stihom i znatan dio njegova opusa čine pjesme u prozi. U zbirkama Bašćina i Sveti zrak apstraktna se filozofičnost transponira u konkretne etičke naboje, a svepovijesna tematika biva konkretizirana povratkom nacionalnoj povijesti i katoličkoj ikonografiji. Univerzalno postaje nacionalno, pa regionalno i lokalno (S. Mijović Kočan). Pisao je novele (Dar Gospodara Tame, Olovna dolina) i drame (Sveti Juraj i zmaj). Novela Vruća listopadska noć (Encyclopedia moderna, 1974, 27) bila je zabranjena zbog režimu neprihvatljiva ideološkog sadržaja. Autor je eruditske putopisne proze (Hrvatska i druge zemlje, Knjiga o Herceg-Bosni) u kojoj sažima svoje poznavanje povijesti, kulture, umjetnosti, književnosti i jezika. Piše dječje romane, pjesme i priče među kojima se izdvajaju romani protkani poviješću, pučkim legendama i predajama (Grički top, Junačina Mijat Tomić, Katarina) te slikovnice Hej, vatrogasci, požurite (Zagreb 1972, 19772, 19853), Reponje (1975, 19862), Biser-voda s Manduševca (Zagreb 1990), Grički top (Zagreb 1990), Hrvatine stoljećima (Zagreb 1992, 19962). Književne kritike i eseje o etabliranim piscima (A. Kovačiću, J. Pupačiću, N. Šopu) i manje značajnima (Z. Milkoviću, V. Pavloviću) okupio je u zbirkama Zrcala zbilje i Zemlja, jezik, tisak. Kao esejist ne zacrtava eksplicitno vlastitu kritičku teoriju već procjene gradi na poznavanju cjeline hrvatske književnosti, a posebno pjesništva (J. Kaštelan). Priredio je za tisak Izabrana djela Franje Tuđmana (Zagreb 1990), Izabrana djela Marijana Matijaševića (Vinkovci 1994), Sabrane pjesme S. Vučićevića (Zagreb 1994), antologiju srijemskih pisaca Hrvatska riječ u Srijemu (Zagreb–Tovarnik 1995). Pisao je likovne kritike i eseje koje u izboru donosi u knjigama Slike, kipovi, usudi i Pleter oko slike. Sastavio je i popratio predgovorom antologiju hrvatskoga likovnog humora Ples smrti (Zagreb 1975), a autor je i likovne monografije o J. Turkoviću. Pjesme i prozni radovi uvršteni su mu u antologije i panorame A Collection of Modern Croatian Verse (Zagreb 1965), Antologija hrvatske poezije dvadesetog stoljeća (Zagreb 1966), Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva (Zagreb 1970), Naša ljubavnica tlapnja (Zagreb 1992), Antologija hrvatske dječje poezije (Zagreb 1994), Uskličnici (Zagreb 1996), Suvremena hrvatska novela (Zagreb 1997), U sjeni transcendencije (Zagreb 1999). Surađivao je u HBL, Likovnoj enciklopediji Jugoslavije i Enciklopediji hrvatske umjetnosti LZ. Napisao je tekstove monografija Dalmacija (Zagreb 1986, prijevod na engleski, francuski, njemački i talijanski), To je Hrvatska (Zagreb 1991, prijevod na engleski i njemački), Hrvatska (Zagreb 1991, 19922, 19953, prijevod na engleski, francuski, njemački, španjolski i talijanski), Zagreb i okolica (Zagreb 1999, prijevod na engleski, francuski, njemački, španjolski i talijanski) te studiju Dr.Franjo Tuđman – sinteza teorije i prakse (Zagreb 1999).