Stjepan Džalto (Voljice, Uskoplje, 21. listopada 1931. – Sarajevo, 24. rujna 2008.). Pučku školu završio u Uskoplju, gimnaziju u Rijeci i Zagrebu, a teologiju u Đakovu. Zaređen za svećenika u Đakovu 1959., potom službovao u raznim mjestima Bosne: Rostovo, Brusnica, Obri, Modriča, Uzdol, Glavice kod Bugojna. Uz pastoralne poslove držao je predavanja po Europi, Americi i Australiji, te pisao pripovijesti, romane, drame, pjesme, putopise. Roman Naricanje Frane Markanova napisao štokavskom ikavicom bosanskih Hrvata. Bio je član Društva hrvatskih književnika. S ciljem popularizacije književnoga stvaralaštva i u njegovu čast kulturna udruga Hrvatska uzdanica Uskoplje utemeljila je književnu nagradu Stjepan Džalto.
Pokopan je na mjesnom groblju u Voljicama.
Objavljena djela
Selo svađalovo, pripovijetke, Zagreb, 1972., 21999.
Gladne i nemirne godine, roman, Zagreb, 1974.
Priče iz Pasjih Korita, pripovijetke, Zagreb, 1983.
Naricanje Franje Markanova, roman, Zagreb, 1983.,
Spontanosti, pjesme, Mostar, 1988.
Svečev kafić, pripovijetke, Mostar, 1988.
Mladenački raj i njegov sjaj, priče za mladež, Đakovački Selci, 1989., 2Đakovo, 1994.
Pod Jurcanovim orahom, roman, Zagreb, 1990.
Eva i ja, pripovijetke, Zagreb, 1995., 21996.
Novo selo, roman, Zagreb, 1995.
Čudna zemlja, roman, Zagreb, 1995.
Birane stranice, izbor,1995.
Župna kronika, priče, Mostar, 1995.
Trzaji, pjesme, Mostar, 1995.
Birane stranice II, izbor, 1995.
Zvonimirovo, roman, Zagreb, 1996.
Fra Marijanova Bosna, priče, Zagreb, 1997.
Krv i suze, dvije balade i tragedija, Zagreb, 1997.
S ljudima, crtice, Zagreb, 1998.
Drug nastavnik iz predvojničke, roman, Zagreb,1999., 22001.
Posljednji dominikanac, putopisna proza, Zagreb, 2000.
Spaljeno ognjište, priče, Uskoplje, 2000.
Pismo, novele, Zagreb, 2002.
Bog u novcu – vrag na koncu i druge priče, Zagreb, 2004.
Priče od uzdaha, Zagreb, 2006.
U tami svjetlost, autobiografski roman, Zagreb, 2006.
