Stjepan Džalto (Voljice, Uskoplje, 21. listopada 1931. – 24. rujna 2008.). Pjesnik, romanopisac i pripovjedač. Pučku školu završio u Uskoplju, gimnaziju u Rijeci i Zagrebu, a teologiju u Đakovu. Zaređen za svećenika u Đakovu 1959., potom službovao u raznim mjestima Bosne: Rostovo, Brusnica, Obri, Modriča, Uzdol, Glavice kod Bugojna. Roman Naricanje Frane Markanova napisao štokavskom ikavicom bosanskih Hrvata.
Djela:
Selo Svađalovo (pripovijetke, 1972.),
Gladne i nemirne godine (roman, 1974.),
Priče iz Pasjih Korita (pripovijetke, 1982.),
Naricanje Franje Markanova (roman, 1983.),
Mladenački raj i njegov sjaj (priče za mladež, 1989.),
Spontanosti (pjesme, 1988.),
Svečev kafić (pripovijetke, 1988.),
Pod Jurcanovim orahom (roman, 1990.),
Eva i ja (pripovijetke, 1995.),
Novo selo (roman, 1995.),
Čudna zemlja (roman, 1995.),
Birane stranice (izbor,1995.),
Župna kronika (priče, 1995.),
Trzaji (pjesme, 1995.),
Zvonimirovo (roman, 1996.),
Fra Marijanova Bosna (priče, 1997.),
Krv i suze (dvije balade i tragedija, 1997.),
S ljudima (crtice, 1998.),
Drug nastavnik iz predvojničke (roman, 1999.),
Posljednji dominikanac (putopisna proza, 2000.),
Spaljeno ognjište (priče, 2000.)