Mario Bilić (Imotski, 27. ožujka 1963.). Osnovnu školu završio je u Prološcu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je hrvatski jezik i književnost. Radio je kao predavač u nekoliko osnovnih i srednjih škola te kao predavač i lektor u Hrvatskom vojnom učilištu.
Piše pjesme, pjesničku prozu i književne kritike. Nagrađivan je i odlikovan. Pjesme su mu izvođene na Hrvatskom radiju i televiziji. Zastupljen je u zbornicima, leksikonima, monografijama, antologijama, enciklopedijama i školskim udžbenicima. Umirovljeni je časnik (djelatni satnik) Hrvatske vojske. Počasni je član UHD Imotski sokolovi i član Matice hrvatske, UHDDR-a, HVIDR-e, Hrvatske uzdanice, Zdruga hrvatske obrane Nikola Šubić Zrinski, Hrvatskoga časničkoga zbora, Hrvatskoga društva katoličkih novinara, HKD sv. Jeronima, HAZU za dijasporu u Baselui Društva hrvatskih književnika. O njegovim knjigama objavljeno je više od šezdeset recenzija.
Živi u Zagrebu.
Objavljena djela
Peta zapovijed, pjesme, Zagreb, 1990.
Knjiga ljubavi, pjesme, Zagreb, 1998.
Rane zagledane u Nebo, pjesme, Imotski, 2004.
Imotski sokolovi, pjesme, Imotski, 2006.
Gospodinov štićenik, pjesme, Zagreb, 2006.
Što je kritik htio reći, kritike, Split, 2007.
Prološko blago, pjesme, Zagreb, 2008.
Izopćenici, pjesme, Imotski, 2010.
Knjiga za jednog čitača, pjesme, Zagreb – Sarajevo, 2014.
Zastava pod kojom ginem, pjesme, Split, 2012.
Bijela vatra, pjesme, Zagreb, 2020
Ostavština, pjesme, Zagreb, 2023.