Mario Bilić rođen je 27. ožujka 1963., u Imotskom. Osnovnu školu završio je u Prološcu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je hrvatski jezik i književnost. Radio je kao predavač u nekoliko osnovnih i srednjih škola, te kao predavač i lektor u Hrvatskom vojnom učilištu. Objavljivao je i objavljuje u mnogim listovima, časopisima i književnoj periodici. Piše pjesme, pjesničku prozu i književne kritike. Okvir u kojemu se ogleda njegovo pjesničko i kritičko stvaralaštvo jesu: bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje. Metaforičnost u njegovim pjesmama jest živodajna krv od koje živi njegova poetika. Njegov pjesnički nerv mogao bi se sažeti u slijedeće stihove: Kad stanu srce i vrijeme ljubav produžuje korak da nikne plemenito sjeme, za život opor i gorak.
Nagrađivan je i odlikovan. Pjesme su mu izvođene na Hrvatskom radiju i televiziji. Zastupljen je u zbornicima, leksikonima, monografijama, antologijama, enciklopedijama i školskim udžbenicima. Umirovljeni je časnik (satnik) Hrvatske vojske. Član je radnik Matice hrvatske i počasni član UHD Imotski sokolovi.
Član je UHDDR-a, HVIDR-e, Hrvatske Uzdanice, Zdruga hrvatske obrane Nikola Šubić Zrinski, Hrvatskog časničkog zbora, Hrvatskog društva katoličkih novinara, HKD sv. Jeronima, Hrvatske akademije za dijasporu u Baselu, Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. O njegovim knjigama do sada je objavljeno više od šezdeset recepcijskih jedinica.
BIBLIOGRAFIJA
- Peta zapovijed (pjesme), Zagreb, 1990.
- Knjiga ljubavi (pjesme), Zagreb, 1998.
- Rane zagledane u Nebo (pjesme), Imotski, 2004.
- Imotski sokolovi (pjesme), Imotski, 2006.
- Gospodinov štićenik (pjesme), Zagreb, 2006.
- Što je kritik htio reći (kritike), Split, 2007.
- Prološko blago (pjesme), Zagreb, 2008.
- Izopćenici, IMOart, Imotski, 2010.
- Zastava pod kojom ginem, Ogranak Matice hrvatske Split, Split, 2012.
- Knjiga za jednog čitača, Synopsis, Zagreb – Sarajevo, 2014.
- Glavičke uspomene, KUM Proložac, zagreb, 2017.
- Bijela vatra, Biakova, Zagreb, 2021.
IZBOR IZ DJELA
NEBO JE TVOJE
mojoj sestri Marijani
Sklopi oči sestro
i Nebo će biti
zauvijek tvoje.
Tako sestro.
Nebo je
zauvijek tvoje.
ZATEKLA GA SMRT
Zatekle ga njezine
suhe vlasi.
Zateklo ga njezino
hladno čelo.
Zatekle ga njezine
suhe oči.
Zatekle ga njezine
hladne usne.
Zatekla ga smrt.
UBERI CVIJET
Uberi cvijet
koji miriše na djetinjstvo.
Uberi cvijet
koji miriše na prvi poljubac
i prvu ljubav.
Uberi cvijet
koji miriše na tvoje prvorođenče.
Uberi taj cvijet
i odnesi ga na oltar nevinosti.
DAJTE MI POSLA
Vi, što pijete viski s ledom,
vi, što se hranite mlijekom i medom,
učinite od mene osla,
al dajte mi posla.
Vi, što slušate velikim uhom,
što se razbacujete mesom i kruhom,
učinite od mene osla,
al dajte mi posla.
Vi, kojima u svakom trenu znade
ljevica i desnica što rade,
učinite od mene osla,
al dajte mi posla.
Ne znam vam dalje reći ni riječi,
ni tko je od vas manji il veći.
Stoga, učinite od sebe osla
i dajte si posla.
DRUGI ĆE TI REĆI
Drugi će o tebi reći
sve što treba kazat.
Sve što treba lagat
i mazat
stići će te brzo.
Nevoljo moja.
Kapni iz oka suzo
jer dokle će to trajat?
Do Sudnjega dana –
šapnu mi na uho pčela.
Samo nemoj zdvajat
jer prava bitka
nije još ni započela.
BIJELA VATRA
Kad gori bijela vatra,
govori bijelim jezikom
i govori njezin
bijeli prah.
Kad gori bijela vatra,
ne sluti se
gost pred vratima.
Kad gori ta vatra,
govori duša.
obijeli mi haljine
i vrati me
u doba nevinosti
da dišem
čisti zrak
bez okova
ovog vremena
da niknem
na našoj njivi
kao plod
očeva sjemena
da u kući
mojih predaka
blagujem
njihove trude
da zapjevam
glasno
slobodno
dok god me bude
obijeli mi haljine
i vrati me
u doba nevinosti
ODJECI