Mirko Anić (Imotsko Slivno, 10. rujna 1947. – Split, 19. travnja 2014.). Pisao je pjesme, lirske zapise i aforizme s tematikom rodnoga zavičaja. Radio je kao vozač u „Jadrantransu“, da bi nakon teške prometne nezgode 1971. nastavio raditi posao skladištara u istoj firmi gdje je 1990. dočekao invalidsku mirovinu.
Pjesme prigodnice pisao je na neposredne poticaje u svim krajevima Lijepe naše kojima je prolazio, o ljudima koje je upoznavao, najviše o svom rodnom krškom zavičaju na zavičajnoj štokavskoj ikavici. Zastupljen je u više zbornika i izbora poezije.
Pokopan je u Slivnu.
Objavljena djela
Sjećanja i suze, Slivno, 1996.
Na kominu moga ćaće, Split, 1997.
Pogled s Biokova, Split, 1998.
Iz krtola uspomena, Split, 2000.
Šapat srca, Split, 2002.
Kameno sidro, Split, 2004.
Zlatno tkanje, Split, 2006.
Dah zavičaja, Split, 2012.
Ljepota pjesme u riječi i slici (videokaseta s recitalom izabranih stihova), Split, 2000.