Zdravko Ostojić (Čapljina, 17. kolovoza 1933. – Sarajevo, 17. srpnja 2022.). Završio je studij povijesti jugoslavenskih književnosti i hrvatsko-srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je učitelj u Prozoru i profesor u Širokom Brijegu, urednik dječjeg programa RTV Sarajevo te glavni urednik Malih novina i Radiopostaje Vrhbosna. Pripovjedač, romanopisac, dramski pisac i pjesnik za djecu. Umirovljen je kao direktor Drame Narodnoga pozorišta u Sarajevu. Osim poezije i proze, napisao je značajan broj radio-drama i TV scenarija te lutkarskih igrokaza i drama za kazalište. Prevođen je i nagrađivan.
Pokopan je na groblju Bare u Sarajevu.
Objavljena djela
Maslačak, roman za djecu, Sarajevo, 1971.
Majstori razni, pjesme za djecu, Sarajevo, 1975.
Očovječenje vremena, drama, 1980.
Prijatelji, lut. igra za djecu, Sarajevo, 1982.
Tajna šuplje bukve, roman za djecu, Sarajevo, 1982.
Moj tata nosi kapu, priče za djecu, Zagreb, 1983.
Neko je okrenuo skretnicu, priče za djecu, 1982.
Jalove godine, pripovijetke, Mostar, 1982., 2Čitluk, 2015.
Zvjezdana šuma; Ah, ti odrasli, pjesme za djecu, Sarajevo, 1985.
Zlatorog, drama, Sarajevo, 1989.
Mali duhovi, Sarajevo, 1991.
Prljava kiša, pjesme, Mostar, 1995.
Praporci, pjesme za djecu, Čitluk, 2011.
Kradljivci ljepote, priče za djecu, Dubrovnik, 2014.
Tjeskoba, pjesme, Dubrovnik, 2015.
Na slovo, pjesme, Široki Brijeg, 2017.
Romana, Dubrovnik, 2018.
Mea culpa, roman, Dubrovnik, 2019.