Marijanović, Žarko (Jasenica, Mostar, 18. svibnja 1933.). Pjesnik i romanopisac. U Jasenici proveo djetinjstvo i završio osnovnu školu, realnu gimnaziju, a Školu za medicinske tehničare u Mostaru; životni put da ga je doveo u Koprivnicu (1960.), gdje je proveo radni vijek, diplomirao je 1970. na Višoj poljoprivrednoj školi u Križevcima, Odsjek ekonomije, a potom nastavio studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i Varaždinu; radio je u nekadašnjem Kotaru i Općini Koprivnica, te trgovačkoj Radnoj organizaciji „ Izvor“ u Koprivnici, gdje je između ostalog uređivao radnički list „Izvor“.
Pisao je književne osvrte i prikaze za Hrvatsko slovo, Podravski zbornik i dr. Pjesme je objavio u čakovečkom Hrvatskom sjeveru i dr.
Nagrađivan je za književni rad — i to – za pripovijetku “Vjetar je govorio o vremenu’, žiri ‘Mlade Hercegovine’, Mostar, (1964.), za kritički prikaz romana Mirka Božića ‘Svilene papuče’, nagrada ‘Nova knjiga’, Novi Sad, (1959.) i za pripovijetku ‘Otmjena dosada’, nagrada ‘Traženja’, časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja, Požega (1973.).
Pjesme su mu uvrštene u antologije:
- Poslijeratna hercegovačka poezija, „Mogućnosti“, Split 1973. (priredio prof. Safet Burina)
- Upamtite Vukovar, „SN Privlačica“, Vinkovci 2011. (priredio Miroslav S. Mađer)
- Domovina – Podijeljena sjećanja, Berlinska knjiga (ADA VERLAG, Berlin 2015.), poema „Krv i tlo Srebrenice“
- Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine: od Lovre Sitovića do danas (sastavljač Veselko Koroman)
- Jezik i hrid: pisana riječ članova DHK HB (prireditelj Zdravko Kordić)
- Jučer bih umro za te, a danas jer te nema (prir. i ur. Mladen Pavković)
Žarko Marijanović preminuo je 1. ožujka 2022. i pokopan na gradskom groblju “Pri Sv. Duhu” u Koprivnici.
Djela:
- Granica ljubavi, pjesme, 1956.
- Tata, što su to zvijezde, pjesme, 1958.
- Ponavljanje ljubavi, pjesme, 1962.
- Uporednici grobnice, 1964.
- Suhi osinjak, 1969.
- Vid vidoviti, pjesme, 1970.
- Nail : monstrum iz Raljaša, roman, 1971. (2. dop. izd. 1972.)
- Carski rez: nezahvalna priča, 1972.
- Razlomak vijeka, 1973.
- Likovno proganjanje: slikarstvo Josipa Turkovića, 1975.
- Razdjevičenje, 1977. (2. dop. i nez. izd.: Razdjevičenje 2: pošast diletantizma (1) (sic!) ili Gospodin take, a ja ovako)
- Imenovanje pjesme, 1979.
- Svečanost kamena, 1981.
- Nepovrat, 1988.
- Vrata djetinjstva“, 1995.
- Svevid, 1995.
- Usputnice o Milanu Krmpotiću, 2000.
- Hrvatski grobograd(i), 2006.
- Približavanje Pavlešu, 2006.
- Zlatija, 2011.
- Procvjetale gorčine, 2011.
- Hostija sunca, 2013.
- U ritmu mladosti, 2014.
- Razdjevičenje i prastrah, 2017.
- Sam sa sobom, proza, 2013.
- Kako biti mrtav, pjesme, 2014.
- Malahne priče, proza, 2016.
- Pav nemoj da plačemo – Pisma, 2017.
- Sveviđe riječi ili rezbarenje riječi, pjesme,2020.
- Ogledala kasna, pjesme, 2020.