Žarko Marijanović (Jasenica, Mostar, 18. svibnja 1933. – Koprivnica, 1. ožujka 2022.). Osnovnu školu završio u Jasenici, srednju u Mostaru, diplomirao na Višoj poljoprivrednoj školi u Križevcima, odsjek ekonomije, te na ekonomskom fakultetu u Zagrebu i Varaždinu. Radio je u nekadašnjem Kotaru i Općini Koprivnica i Trgovačkoj radnoj organizaciji „Izvor“ u Koprivnici, gdje je, između ostaloga, uređivao radnički list Izvor. Objavljivao pod pseudonimom Tajo Marijak.
Pjesme su mu uvrštene u antologije: Poslijeratna hercegovačka poezija (prir. S. Burina), Upamtite Vukovar, (prir. M. S. Mađer), Domovina – Podijeljena sjećanja (Berlin),Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine: od Lovre Sitovića do danas (sas. V. Koroman), Jezik i hrid: pisana riječ članova DHK HB (prir. Z. Kordić), Jučer bih umro za te, a danas jer te nema (prir. M. Pavković).
Uređivao radnički list Izvor. Nagrade: nagrada Mlade Hercegovine za pripovijetku, nagrada Nova knjiga za kritički prikaz romana, nagrada Traženja, časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja.
Pokopan je na gradskom groblju Pri Sv. Duhu u Koprivnici.
Objavljena djela
Granica ljubavi, pjesme, 1956.
Tata, što su to zvijezde, pjesme, 1958.
Ponavljanje ljubavi, pjesme, 1962.
Uporednici grobnice, 1964.
Suhi osinjak, 1969.
Vid vidoviti, pjesme, 1970.
Nail : monstrum iz Raljaša, roman, 1971.,21972.
Carski rez: nezahvalna priča, 1972.
Razlomak vijeka, 1973.
Likovno proganjanje: slikarstvo Josipa Turkovića, 1975.
Razdjevičenje, 1977.
Imenovanje, pjesme, 1979.
Svečanost kamena, 1981.
Nepovrat, 1988.
Vrata djetinjstva, 1995.
Svevid, 1995.
Usputnice o Milanu Krmpotiću, 2000.
Hrvatski grobograd(i), 2006.
Približavanje Pavlešu, 2006.
Zlatija, 2011.
Procvjetale gorčine, 2011.
Hostija sunca, 2013.
U ritmu mladosti, 2014.
Razdjevičenje i prastrah, 2017.
Sam sa sobom, proza, 2013.
Kako biti mrtav, pjesme, 2014.
Malahne priče, proza, 2016.
Pav nemoj da plačemo, pisma, 2017.
Sveviđe riječi ili rezbarenje riječi, pjesme,2020.
Ogledala kasna, pjesme, 2020.